prekluzija (lat.), u pravu, prestanak nekog prava nakon isteka predviđenih zakonskih rokova. Nastupa ako u zakonom propisanom roku nije poduzeta nikakva radnja za očuvanje samog prava. Prekluzivni rok, zakonom propisani rok koji mora udovoljiti trima pretpostavkama: 1. da teče kontinuirano, tj. da se ne može prekinuti, obustaviti niti skratiti ili produžiti; 2. da sud skrbi o njemu po služb. dužnosti, tj. ex offo; 3. da dolazi do prestanka prava ako tijekom njegova trajanja nije poduzeta akcija radi očuvanja tog prava.