prezent (lat.), sadašnje vrijeme, sustav glagolskih oblika kojim se izriče neka radnja (proces ili stanje) koja je istovremena s časom govorenja ili s kakvom drugom radnjom. Prezentom se u hrv. jeziku izražava prava sadašnjost (Pišem ovaj tekst o prezentu. Zašto ne napišem više?), neprava ili opća (Tekstovi se pišu po potrebi. Upotreba prezenta opisuje se u svakoj gramatici.; usp. poslovični ili gnomski prezent: Tko zna, zna.). Tu su prezent pripovjedački, za objašnjavanje prošloga (Miroslav Krleža objavljuje svoje Balade Petrice Kerempuha 1936. u Ljubljani.), futurski (Vraćam se za pola sata.; Ako dovršim taj tekst, imat ću vremena i za druge.), optativni ili željni (Da vidimo što ste to napisali.), kvalifikativni (Nela voli šalu.) i dr. P. se tvori od svršenih i nesvršenih glagola nastavcima dodavanjem oznake za prezent -e-, -je-, -i- -a- i oznake za lice i broj -m, -š itd. na prezentsku osnovu, koja se dobiva odbacivanjem infinitivnoga završetka (pasti – pas-e-m, …, pas-u; pitati – pit-a-m, …, pit-a-ju). Ima izuzetaka (npr. /ja/ hoću, mogu, i dr.).