Antun Radić
Radić, Antun, hrvatski političar, publicist i etnolog (Trebarjevo Desno, kraj Siska, 11. VI. 1868 – Zagreb, 10. II. 1919). Studirao slavistiku u Zagrebu i Beču, doktorirao 1892. Srednjoškolski profesor u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Bavio se književnošću, osobito ruskom. Od 1897. uređivao Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena u izdanju JAZU i otada se bavio pretežno etnologijom. Godine 1897. objavio Osnovu za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, kojom je položio temelj znanstvenom razvitku etnologije u Hrvata. Bio je uvjeren da je prava kultura – kultura sela, a žive narodne tradicije isticao je kao osnovu kulturnih vrijednosti. Takva shvaćanja postala su idejna podloga njegova političkoga djelovanja. Držao je da seljaštvo mora postati politički subjekt, i u tu svrhu pokreće 1899. list Dom namijenjen hrvatskom selu. S bratom → Stjepanom osnovao 1904. Hrvatsku pučku seljačku stranku, te je 1910. i 1911. biran za zastupnika u Hrvatski sabor. Isticao nacionalnu posebnost Hrvata, ali se zalagao i za bratstvo Južnih Slavena. U Hrvatskom saboru radio je na reformiranju lokalne uprave i školskog obrazovanja. Tijekom I. svjetskoga rata reaktivirao se kao profesor klasične gimnazije u Zagrebu. Njegova Sabrana djela objavljena su u 19 knjiga (Zagreb, 1936–39).