reduplikacija (lat.) 1. U jezikoslovlju, ponavljanje riječi ili njezina dijela. Npr. jednostavnija je r. da-da, ne-ne, a-a (nijekanje). Vidljiva je u sastavu nekih zvukoopisnih i nekih drugih opisnih riječi (kokodakati, ljuljuškati prema ljuljati). U indoeuropeistici (i drugdje), sredstvo za građenje nekih oblika sadašnjega i prošloga vremena, npr. indoeur. starije *dH-doH-mi (korijen *doH-, mlađe *dô- dati) dalo je staroindij. dadâmi, starogrč. didômi; u praslav. *da-d-mü dam, dadem malo drugačije (tu je i mlađe, hrv. dadem). Kao stilsko sredstvo služi za isticanje: Ona gleda i gleda. Ono neće pa neće. Posebna je vrsta r. u dječjem govoru: pa-pa, tu-tu i sl. 2. biol Udvostručenje DNK (→ mitoza).