rekcija (lat.) ili upravljenost, sintaktičko svojstvo riječi da traže dopunu u određenom obliku. Naziv se ugl. upotrebljava za takve veze s glagolima, npr. glagol čitati traži objekt u akuzativu (čitam knjigu), sjećati se u genitivu (sjećamo se školskih dana), izbaviti u akuzativu i genitivu (izbavi nas od zla) itd.