rekonstrukcija (lat.) 1. Uspostava nečega što je prije postojalo, ili uspostava nečega na novim načelima. 2. U jezikoslovlju, naziv za nalaženje, uspostavu neposvjedočenih značajka starijega stanja kojega jezika ili mogućega pretka više jezika. Njome se želi uvidjeti koje su i kakve bile etape u razvoju jezika.