rekvijem (lat.) 1. U Kat. crkvi, pogrebna misa za pokojne (missa pro defunctis), nazvana tako po početnim riječima pristupne molitve (Requiem aeternam dona eis, Domine: Pokoj vječni daruj im, Gospodine). Sred. je dio sprovodnog bogoslužja. Kada se drži na dan spomena na pokojnika, naziva se zadušnica. U Pravosl. crkvi naziva se parastos. 2. glazb Isprva jednoglasni liturgijski napjev, među najstarijim i najmaštovitijim dijelovima gregorijanskoga korala. U XV. st. počelo se pojedine dijelove r. obrađivati višeglasno, u XVI. i XVII. st. skladani su višeglasni polifoni r. na gregorijanske napjeve kao cantus firmus, u XVII. st. ulaze elementi barokne koncertantnosti i opernog stila, pa nastaju r. namijenjeni izvođenju izvan liturgijskog obreda, a tako se nastavlja i u vrijeme bečke klasike i romantizma. Uporedo nastaju r. tek ponešto ili čak nikako vezani za liturgijske tekstove. Najpoznatije r. u eur. glazbi stvarali su W. A. Mozart, H. Berlioz, G. Verdi, A. Dvořák, J. Brahms.