retorika (grč.), govorništvo ili govorničko umijeće. Kao praksa i teorija govora r. je učenje o uvježbanom govoru i njegovim načelima: pravilima, nadgradnji, sredstvima izraza, stilskim oblicima. R. sadržava namjeru govornika da uvjeravanjem (stilom, jezičnim izrazom, strukturom rečenice, argumentima, govornim figurama) nagovori ili utječe na druge. Nastala u antici (pretpostavlja se na Siciliji), r. je bila važan dio u obrazovanju mladeži. U Grčkoj su je os. razvili sofisti (Gorgija, Protagora i dr.) kao suparnicu filozofiji. U grč. filozofiji r. je dio logike, gramatike i politike (Aristotel, Retorika). U starom Rimu posebno je razvija Ciceron. Njegovanje ovog umijeća bilo je važan dio studija na srednjovj. sveučilištima.