Riemann, Hugo, njemački muzikolog, teoretičar i skladatelj (Gross-Mehlra, kraj Sondershausena, 18. VII. 1849 – Leipzig, 10. VII. 1919). Muzikologiju studirao u Leipzigu, doktorirao u Göttingenu. Nekoliko godina nastavnik i dirigent, od 1901. profesor muzikologije u Leipzigu, gdje je osnovao i vodio Muzikološki institut. Bavio se svim disciplinama glazbene teorije, obnovio tumačenje harmonijskih pojava prema funkcionalnoj teoriji. Posebno se bavio poviješću glazbe otkrivši nove spoznaje o glazbi XV. stoljeća i mannheimske škole. U 60-ak knjiga, među kojima se osobito ističe Glazbeni leksikon i oko 200 pojedinačnih studija, razmatrao i raspravljao o glazbenoj logici, sintaksi, harmoniji, kontrapunktu, temeljima glazbene estetike, poviješću glazbene teorije od IX. do XIX. stoljeća, o sustavu glazbene ritmike i metrike. Napisao trosveščanu Veliku uputu u komponiranje i Priručnik povijesti glazbe u 5 svezaka.