Ristić, Jovan, srpski političar, povjesničar i pisac (Kragujevac, 13. II. 1831 – Beograd, 5. IX. 1899). Doktorirao filozofiju u Heidelbergu (1852). Srpski zastupnik na Porti (1861–67); poslije pogibije kneza Mihajla imenovan jednim od trojice namjesnika (1868–72). Nakon punoljetnosti kneza Milana Obrenovića preuzima vodstvo Liberalne stranke; ministar vanjskih poslova (1872) i predsjednik vlade (1873). Ministar vanjskih poslova 1875. i 1876–78, u doba srpsko-turskih ratova, stjecanja neovisnosti i teritorijalnoga proširenja Srbije. Ponovno predsjednik vlade 1878–80, u sukobu s kraljem Milanom zbog njegove austrofilske politike. Jedan od namjesnika za malodobnoga kralja Aleksandra (1889–93) i faktički najmoćnija osoba u srpskoj politici. Glavna djela: Spoljašni odnošaji Srbije novijega vremena, I–III., 1887–1901; Diplomatska istorija Srbije za vreme srpskih ratova za oslobođenje i nezavisnost 1875–1878., I–II., 1896–98, i dr.