romancero (španj.), naziv za zbirku španj. romansi proizašlih iz epsko-lirske nar. poezije i isprva prenošenih usmenom predajom. Najstariji romanceri potječu iz druge pol. XV. st. (nepoznatih autora). U romancerima su romanse sakupljene u antologije ili su grupirane oko jedne teme. Iz XVI. st. sačuvani su, među ostalim, Cancionero sin ańo (između 1545. i 1550), Silva de varios romances (1550). Od druge pol. XVI. st. zbirke su redovito potpisivane; romance pišu ili prerađuju učeni pjesnici. Opsežni Romancero general objavljen je u dvama svescima 1602. i 1604. Prva kritička izdanja starih zbirki romansa priredili su J. Grimm, A. Durán, F. Wolf i C. Hofman. R. Menéndez Pidal izdao je 1928. Novi izbor starih romanci.