ropstvo, društv., gosp., prav. i polit. odnos u kojem se pojedinac, društv. skupina ili narod nalazi u potpunoj ovisnosti i vlasništvu drugoga pojedinca, društv. skupine ili naroda. U skladu s tim r. se može definirati kao vrsta vlasništva nad čovjekom kao pokretnim ili nepokretnim dobrom. U prav. smislu rob je prav. objekt, a ne subjekt. R. se pojavljuje u najstarijim društvima koja su bila društveno diferencirana, ali nije karakteristično za društva lovačkog tipa. U određenim oblicima r. postoji i u suvr. društvu. U ant. društvima r. je bilo temelj gosp. uređenja, a karakteriziralo ga je potpuno vlasništvo vlasnika nad robom koje je uključivalo i kažnjavanje, prodaju ili ubojstvo roba bez ikakvih posljedica po vlasnika. Postoje dva osnovna tipa r. – vezano uz domaćinstvo odn. kućanstvo, i produktivno r. u kojem su robovi bili zaduženi za rad na plantažama, u rudnicima i sl. R. je u antici odigralo presudnu ulogu u razvitku mezopotamskih i egip. država, a nešto poslije i u razvitku dviju velikih euro-azijskih civilizacija – grč.-rim. i arapske, u kojima su robovi činili 20–30% stanovništva. U sr. vijeku diljem Europe, unatoč protivljenju kršć. tradicije, do određene su mjere zadržani društv. odnosi ropstva pri čemu su u takav položaj najčešće zapadali ratni zarobljenici, posebice pripadnici drugih vjeroispovijesti, ali i kažnjenici, dužnici i dr. Srednjovj. eur. robove valja razlikovati od kmetova ili ovisnih seljaka jer su prvi mogli biti zaposleni u bilo kojoj djelatnosti ovisno o volji vlasnika i bili su prav. objekti, dok su zavisni seljaci u prvom redu bili obrađivači zemlje, a usto i prav. subjekti. Od XVI. st. produktivno r. bilo je os. prošireni društv.-ekon. odnos u novootkrivenim zemljama Juž. i Sjev. Amerike gdje za rad na golemim zemljoposjedima i plantažama nije postojala dovoljna radna snaga. Kao temelj gosp. odnosa robovi, najčešće crnci i domaći indijanski narodi, na ovim su kontinentima izrabljivani do krajnosti, a njihov je društv. položaj bio identičan položaju ant. i arap. robova. U skladu s pov. okolnostima i društv.-gosp. odnosima r. je različito promatrano u različitim civilizacijama. Tako Platonovo i Aristotelovo odobravanje r. treba promatrati u okviru danih društv. i gosp. okolnosti u ant. Grčkoj. R. kao kategorija bilo je predmet razmatranja mnogobrojnih srednjovj. kršć. teologa. U središtu pozornosti problem r. bio je u vrijeme prosvjetiteljstva, potaknuto novim idejama o jednakosti svih ljudi bez obzira na nac., vjersku i rasnu pripadnost. R. se u Engleskoj ukida 1807, u Brit. Carstvu 1833, a na Bečkom kongresu 1815. r. je osuđeno kao društveno neprihvatljiv odnos te je donijeta odluka kojom se trgovina robovima proglašava povredom međunar. prava. U Juž. Americi r. se ukida uspostavom nac. država tijekom XIX. st., u sjev. državama SAD-a 1850, a u južnima nakon građ. rata (1861–65). Eur. su države u afr. i az. kolonijama također ukinule r. Na sjednici Društva naroda 1926. donesena je konvencija o r., a Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. UN je eksplicitno zabranio r. Ta je deklaracija dopunjena 1956. na zasjedanju UN-a, a u cilju njegova potpunog ukidanja u svim dijelovima svijeta. R. se održava u prikrivenim oblicima, poput rada na crno i prostitucije (“bijelo roblje” i trgovina ženama i djecom), do čega dolazi najčešće nasilnim otimanjem i odvođenjem ljudi ilegalnim putovima iz zemalja Trećega svijeta, dijelom i bivšega socijalist. Istoka, najviše u zap. zemlje.