Russell, Bertrand (Arthur William)

Bertrand Arthur William Russell
Russell, Bertrand (Arthur William), engleski filozof, matematičar i književnik (Trellech, Wales, 18. V. 1872 – Penrhyndeudraeth, 2. II. 1970). Matematiku i filozofiju studirao u Cambridgeu, gdje je i predavao. Bio je gost profesor i na sveučilištima u Oxfordu, Pekingu, Chicagu i Los Angelesu. Svestrano angažiran na filozofskim, znanstvenim, društvenim i političkim pitanjima. Poznati borac za mir u svijetu (Russellov mirovni sud protiv ratnih zločina u Vijetnamu) i protivnik nuklearnoga naoružanja. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. Za Russella je poziv filozofa borba za istinu, što je dokazivao čitava života. Pod utjecajem Giuseppea Peana i Gottloba Fregea razvio je filozofiju matematike, a osobito matematičku logiku. Tvorac filozofije logičkog atomizma (s utjecajem Ludwiga Wittgensteina), prema kojoj pojmovi tvar, duh, pojedinačna stvar nisu realiteti, nego logičke konstrukcije. Russell ih zamjenjuje matematički formuliranim zakonima uzročnosti, koji su opažanjem dani kao događaji. U tom idealnom jeziku, koji je sličan strukturi činjenica koje označava, vidi Russell unapređenje logike i znanosti. Važan doprinos dao je problematici pojmova kao što su beskonačnost, aksiom izbora, uveo je funkciju iskaza, konstruirao novi simbolizam, predložio teoriju opisa i tipova, čime je postavio logičke temelje epistemologije. Logika je za Russella univerzalna matematika. Kao najznačajniji zastupnik neopozitivističkoga realizma i scijentizma, utjecao je na Carnapa i logičke pozitiviste → Bečkoga kruga. U svojem općem filozofskom pristupu Russell nije bio samo realist, nego je nastojao, na osnovi empirizma, izgraditi specifičan oblik apsolutnog idealizma utjelovljenog u modernoj logici. Probleme etike i vrijednosti odvaja od znanstvenoga tretiranja, jer su oni dani u posve drugačijem načinu postojanja. Kao uvjereni ateist i pacifist, isticao je potrebu za “stalnim smanjenjem fanatizma i povećanjem sposobnosti i simpatije i međusobnog razumijevanja”. Humanistički je angažiran protiv svih oblika dehumanizacije i degeneracije čovjeka. Suosnivač → Pugwashke konferencije. Glavna djela: Principia Mathematica (s Alfredom Northom Whiteheadom); Povijest zapadne filozofije; Ljudsko znanje; Problemi filozofije; Uvod u matematičku filozofiju; Autobiografija; O sreći.