sanjkanje
sanjkanje, vožnja saonicama nizbrdicom po snijegu ili ledu, u brdovitim krajevima odavno razvijeno kao način prijevoza, oblik zabave i rekreacije. Potkraj XIX. st. postaje šport. grana sa specijalnim sanjkama jednosjedima i dvosjedima te na posebno pripremljenim zaleđenim stazama. Žene se natječu samo u jednosjedu. Prvo natjecanje održano je 1884. u Davosu. Za međunar. natjecanja umjetna staza mora biti duga 1000 m do 1500 m s nagibom od 9–11% i mora imati najmanje pet zavoja polumjera 9–15 m. Muškarci u jednosjedu voze po čitavoj stazi, a žene u jednosjedu i muškarci u dvosjedu na 20% skraćenoj. Dopuštena težina jednosjeda je 20 kg, a dvosjeda 22 kg. Natjecatelji nose zaštitne kacige, obično i štitnike za laktove i koljena, te zaštitni pojas. Natjecatelj leži na sanjkama i nogama ispruženima naprijed koči i upravlja. Pritom si pomaže i premještanjem težine tijela i povlačenjem remena za prednje krajeve salinaca. Kod jednosjeda voze se 4 utrke i za konačni plasman zbrajaju se elektronski mjerena vremena u svim utrkama. Kod dvosjeda voze se dvije utrke. SP se održava od 1955, EP od 1914. Na programu OI od 1964. Brigu o razvoju sanjkanja vodi Fédération Internationale de Luge de Course, (FIL) osn. 1957.