Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph von

Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling
Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph von, njemački filozof (Leonberg, 27. I. 1775 – Bad Ragaz, Švicarska, 20. VIII. 1854). Pripadnik filozofije njemačkoga klasičnog idealizma. Studirao s Hegelom i Hölderlinom u Tübingenu. Profesor u Jeni, Würzburgu, Erlangenu, Münchenu i Berlinu. U razvoju njemačke klasične filozofije smatra se posrednikom između subjektivnog (Fichte) i objektivnog (Hegel) idealizma. Pod utjecajem Spinoze, G. Bruna, J. Böhmea i njemačke romantike stvara panteističku filozofiju prirode, koja se iz “nesvjesnoga” razvija prema “svjesnome”. Umjetnost je za nj najviši stupanj duhovne djelatnosti. U umjetničkom djelu očituje se jedinstvo subjekta i objekta, slobode i nužnosti, konačnog i beskonačnog, svjesnog i nesvjesnog. Njegova je filozofija objave pod znatnim utjecajem neoplatonizma i mistike J. Böhmea. Schelling je imao dugotrajni utjecaj u povijesti filozofije, osobito na filozofije egzistencije, umjetnosti, marksizma (E. Bloch) i dr. Glavna djela: Ideje za filozofiju prirode; Sustav transcendentalnog idealizma; Filozofska istraživanja o bîti ljudske slobode; Filozofija umjetnosti; Filozofija objave; Filozofija mitologije; Filozofija i religija; Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: