Schmidt, Johannes, njemački jezikoslovac (Prenzlau, 29. VII. 1843 – Berlin, 4. VII. 1901). Doktorirao u Jeni, habilitirao se u Bonnu; od 1876. do smrti predavao u Berlinu. U svojoj rekonstrukciji indoeuropskoga prajezika (vokalizam, tri reda guturala) pokazao da staroindijski (sanskrt) nema središnje uloge. Umjesto pogleda na jezični razvoj kao na jezično stablo, uveo takozvanu valnu teoriju: riječi i oblici šire se od nekog žarišta kao u valovima preko budućih granica budućih jezika i dijalekata. Danas se ta dva pogleda dopunjuju, jer oni prikazuju isti jezični razvoj s dvaju gledišta.