svjetski rat, drugi (vojne operacije)

svjetski rat, drugi (vojne operacije), najveći rat u povijesti, koji se vodio 1939–1945; u njemu je sudjelovala 61 zemlja. Vodio se najvećim dijelom u Europi. Za rat je mobilizirano 110 mil. ljudi. Poginulo je o. 50 mil. a ranjeno o. 35 mil. ljudi. Izazvale su ga Njemačka, Japan i Italija. Prethodila su mu jap. osvajanja u Kini od 1931, talijanska u Etiopiji od 1935. i Albaniji 1939. i njem. gaženje odredaba Versajskog ugovora 1936. i pripajanje Austrije, odn. okupacija Češke i Moravske 1938. U ožujku 1939. Njemačka je postavila zahtjev Poljskoj za vraćanje Danziga (Gdanjsk) i u kolovoza sklopila sa SSSR-om ugovor o nenapadanju.
Europsko ratište
A. Hitler u mimohodu bečkim ulicama nakon pripajanja 1938.
njemački vojnici uklanjaju graničnu brklju na poljskoj granici 1. rujna 1939.
piloti Kraljevskoga zrakoplovstva  pripremaju se za polijetanje, oko 1940.
Deveta divizija NOVJ i ranjenici prelaze Neretvu, 1943.
njemačke postrojbe na ruskom bojištu 1941.
obješena mrtva tijela B. Mussolinija i suradnika u Milanu, 1945.
iskrcavanje u Normandiji, 1944.
Drugi svj. rat počeo je 1. IX. 1939. napadom Njemačke na Poljsku kojoj se poslije pridružio i SSSR. Nakon 35 dana rata Poljska je kapitulirala, a njezin teritorij podijelili su Njemačka i SSSR. U prvim danima rata Francuska i Vel. Britanija objavile su rat Njemačkoj, ali su ostale pasivne. Do kraja 1939. nije bilo operacija, osim što je SSSR u studenom 1939. napao Finsku i uz veliko i neočekivano naprezanje i gubitke, u ožujku 1940. pobijedio, a Finci su morali ispuniti terit. zahtjeve. Sljedeće god. SSSR je pripojio Litvu, Latviju i Estoniju. U proljeće 1940. Nijemci su nastavili agresiju, 9. travnja napali su Dansku i Norvešku. Danska se predala bez otpora a Norveška je kapitulirala 10. lipnja. Francusku, Nizozemsku i Belgiju napala je 10. svibnja i vrlo brzo, do 22. lipnja postigla pobjedu. Tek se preko Dunkerqua u Vel. Britaniju povuklo više od 355 000 franc. i brit. vojnika. Nijemci su okupirali Francusku te je osnovana kvislinška vlada sa sjedištem u Vichyju. Ona se održala gotovo do kraja 1942. U kolovozu su Nijemci počeli zračne napade na Vel. Britaniju koji su trajali do svibnja 1941. Brit. zrakoplovstvo izdržalo je napade. U međuvremenu, 28. listopada Italija je iz Albanije napala Grčku koja je odbila napade i odbacila Talijane dublje u Albaniju. Grcima su stigli u pomoć Britanci, a Talijani su zatražili njem. pomoć. Pripreme za njem. intervenciju omeo je 27. III. 1941. puč u Jugoslaviji kojim je oborena vlada Cvetković–Maček koja je nešto prije potpisala protokol o pristupanju Trojnom paktu. Nijemci su prestrojili snage i 6. travnja napali Grčku i Jugoslaviju. Jugoslavija je kapitulirala 17. travnja, a Grčka s otokom Kretom osvojena je do 1. lipnja. Sva kontinentalna Europa, s izuzetkom Švicarske i Švedske, do granica sa SSSR-om bila je tada pod nadzorom ili u savezništvu s Njemačkom. Njem. napad na SSSR, (operacija Barbarosa) počeo je 22. lipnja 1941. nakon dugih priprema i dvaju odgađanja početka napada. Bilo je angažirano o. 190 divizija s 5 mil. vojnika. Crvena armija je imala o. 170 divizija u zagraničnom području. Iako su Sovjeti imali dojave o napadu, bili su potpuno iznenađeni, pa su Nijemci trećeg dana ušli 250 km u dubinu sovj. teritorija. Do kraja rujna Nijemci su u nekoliko velikih bitaka potukli veće dijelove Crvene armije i dospjeli do Lenjingrada, Moskve i Rostova. Poč. prosinca Sovjeti su krenuli u ofenzivu kraj Moskve i uspjeli otkloniti izravnu opasnost za prijestolnicu. Otada su Nijemci sporije napredovali. Do sred. 1942. osvojili su Sevastopolj i pokrenuli ofenzivu prema Kavkazu i Staljingradu. Potkraj kolovoza izbili su do Staljingrada te na Kavkaz. Sovj. protuofenziva kraj Staljingrada počela je sred. studenoga 1942. i do kraja mjeseca bila je okružena 6. njem. armija. Pokušaj njezina deblokiranja nije uspio i ona je u prvim danima veljače 1943. uništena. Sovj. pobjeda imala je strategijsko značenje i natjerala je Nijemce na strategijsku obranu. U istom su razdoblju Sovjeti protjerali Nijemce i s dijela Kavkaza. Do sred. 1943. Crvena armija djelomično je deblokirala Lenjingrad, oslobodila Kursk i Harkov, i stabilizirala crtu kraj Taganroga, Harkova, Orela i Novgoroda. U prvoj pol. srpnja Nijemci su u tenkovskoj bitki kraj Kurska pokušali vratiti izgubljenu inicijativu. Nisu uspjeli, a sovj. su snage u protuofenzivi i nekoliko novih operacija do kraja 1943. potpuno oslobodile Kavkaz, obuhvatile sa sjevera Krim, izbile na donji tok Dnjepra i oslobodile Kijev. Poč. 1944. Sovjeti su deblokirali Lenjingrad i odbacili Nijemce na Pribaltik. Istodobno su oslobodili Krim, krenuli u uspješnu ofenzivu kroz Ukrajinu i izbili na zap. granice SSSR-a. U lipnju 1944. počela je sovj. ljetna ofenziva. Napadom na Kareliju iz rata je izbačena Finska, koja je objavila rat Njemačkoj. Do kraja srpnja Crvena armija oslobodila je Bjelorusiju i stigla do Varšave, u kojoj je izbio ustanak protiv Nijemaca koji je ugušen nakon dvomjesečnih borbi. Dio Crvene armije oslobodio je zap. Ukrajinu i stigao do Karpata. Dio snaga prodro je u kolovozu u Rumunjsku u kojoj je srušena pronjemačka vlada, potpisano primirje i objavljen rat Njemačkoj. Isto se u rujnu dogodilo u Bugarskoj. Zajedno s Narodnooslobodilačkom vojskom Jugoslavije dio Crvene armije sudjelovao je u oslobađanju sjeveroist. Jugoslavije, da bi potom prešao u Mađarsku i potkraj prosinca stigao do Budimpešte koja je oslobođena u veljači 1945. U siječnju 1945. Sovjeti su nastavili ofenzivu u Poljskoj, Ist. Pruskoj i na Karpatima. Do kraja ožujka zauzeli su ist. Prusku, razbili snage u Pomeraniji, odbili njem. napade na Mađarsku iz Austrije i izbili na 60–100 km od Berlina. Sred. travnja s Odre i Nise krenula je završna operacija Crvene armije na Berlin. Potkraj travnja grad je okružen i 2. svibnja osvojen. Bezuvjetna kapitulacija potpisana je 8. svibnja i do sre. mjeseca rat u Europi bio je okončan. U jugozap. dijelu Europe, s izuzetkom Jugoslavije, bilo je mirno do srpnja 1943, kada su se Saveznici iz baza u Alžiru, Tunisu i Libiji iskrcali na Siciliju i zauzeli je do sred. kolovoza. Poč. rujna Saveznici su počeli iskrcavanje na Apeninski poluotok. Italija je odmah kapitulirala, a Hitler je uspio osloboditi zatvorenog Mussolinija i postaviti ga za šefa marionetske Talijanske Socijalne Republike. Savezničko napredovanje u Italiji Nijemci su usporili na najužem dijelu Italije, na rijekama Garigliano–Sangro, a potkraj 1943. pred utvrđenim Monte Cassinom i zaustavili. Napadi Saveznika na Cassino počeli su sred. siječnja i trajali su točno pet mjeseci, kada su ga osvojili i nastavili prema Rimu, u koji su ušli poč. lipnja. Nijemci su se povukli na utvrđenu Gotsku crtu j od Bologne gdje su se održali do travnja 1945. Proboj crte počeo je u travnju, a do kraja mjeseca njem. snage u Italiji su se predale. Saveznički desant koji je potkraj 1943. dogovoren u Teheranu, počeo je 6. VI. 1944. u Normandiji. Nijemci su bili strategijski iznenađeni, a Saveznici su do kraja lipnja uspostavili mostobran dug 120 km. Kod Saint-Lôa probijena je njem. obrana i nastavljeno napredovanje u dolinu Loire. Sred. kolovoza Saveznici su se iskrcali u juž. Francuskoj, između Toulona i Cannesa, nastavili na S i spojili se sa snagama iz Normandije. Do kraja godine Saveznici su prodrli kroz Belgiju i Nizozemsku, a Nijemci su na samom kraju 1944. izveli protuofenzivu u Ardenima i probili se 100 km u savezničku dubinu, gdje su zaustavljeni i vraćeni. U veljači 1945. Saveznici su prešli Siegfriedovu crtu, a potkraj ožujka forsirali su Rajnu. Nakon prelaska Rajne, Saveznici nisu imali ozbiljnih borbi.
Rat na moru
Operacije na Atlantiku počele su krstaričkim i podmorničkim ratom. Nakon gubitaka nekoliko bojnih brodova, Nijemci su ih u svibnju 1941. prestali slati na Atlantik i prešli su u neograničeni podmornički rat potapajući bez opomene trg. brodove. U Sredozemlju su Britanci u srpnju 1940. potopili veći dio franc. flote u Mers al-Kebiru kraj Orana i u studenom zračnim napadom na Taranto izbacili iz uporabe dio tal. flote. U bitki kraj Matapana 28. III. 1941. potukli su tal. flotu. Napadom na SSSR Nijemci su do kraja 1941. eliminirali sovj. flotu s Baltika, a sred. 1942. i na Crnome moru nakon zauzimanja pom. baze u Sevastopolju. Na Sredozemlju je brit. flota postigla nadmoć nad tal. flotom te je omela njezine logističke pravce za Libiju. Najveći uspjeh Britanaca bila je uspješna obrana otoka Malte koja im je ostala osloncem u Sredozemlju. Nakon ulaska SAD-a u rat, Nijemci su na Atlantiku proširili podmorničko djelovanje i na amer. brodovlje. Do kraja 1943. Saveznici su postigli apsolutnu prevlast u Sredozemlju jer im je prišla i tal. flota. Nakon iskrcavanja u Normandiji, njem. podmornička flota povukla se u Norvešku i djelovala je samo u vodama zap. i sjev. Europe pa je podmornički rat potpuno zamro. Njem. flota na Baltiku uništena je u zračnim napadima.
Afričko ratište
iskrcavanje Saveznika u Alžiru, 1942.
Gl. operacije vođene su u sjev. Africi. U ist. Africi brit. i etiopske snage porazile su u travnju 1941. Talijane i oslobodile Etiopiju. Do kraja studenog 1941. završene su sve operacije u Ist. Africi. Istodobno su brit. i franc. (De Gaullove) snage raščistile stanje na Bliskom istoku i osigurale Britancima zaleđe u Egiptu. Operacije u sjev. Africi počele su u rujnu 1940. napadom Talijana na Egipat i prodorom do Sidi Barranija, gdje su ih Britanci zaustavili. U brit. protuofenzivi od prosinca 1940. do veljače 1941. Talijani su izbačeni iz Egipta, izgubili su cijelu Cirenaiku i ostali bez većeg dijela snaga. Potpun poraz spriječila je Njemačka slanjem Afr. korpusa generala Rommela. U zajedničkoj njem.-tal. ofenzivi, koja je počela u ožujku 1941, Britanci su potučeni u bitki kraj Tobruka i odbačeni u Egipat. Protunapadom u studenom Britanci su do sred. siječnja 1942. osvojili najveći dio Cirenaike i stali. Vrlo brzo Nijemci i Talijani vratili su izgubljeno područje i u rujnu stigli do El Alameina u Egiptu, gdje se crta nakratko stabilizirala. U listopadu su Britanci krenuli u ofenzivu kraj El Alameina, probili njem.-tal. obranu i nastavili napredovanje prema Tobruku i Benghaziju. U studenom u Alžiru i Maroku u sjevernoafr. desantu iskrcale su se anglo-amer. snage i ukliještile Nijemce i Talijane koji su se održali do sred. svibnja 1943, kada su kapitulirali.
Dalekoistočno ratište
japanska krstarica Mikuma pogođena i potopljena u bitki kraj Midwaya 1942.
podizanje američkog stijega na Iwo Jimi, 1945.
Nagasaki nakon bačene atomske bombe, 1945.
sudionici Potsdamske konferencije 1945.
Rat je započeo Japan 7. XII. 1941. iznenadnim napadom na amer. tihooceansku flotu u Pearl Harboru koja je pretrpjela velike gubitke, a SAD je ušao u rat na strani Saveznika. Do proljeća 1942. Japanci su osvojili Guam, Filipine, Singapur, Sumatru, Javu, Novu Gvineju i dospjeli do Port Moresbyja. U Jugoist. Aziji stigli su do Indije. Jap. napredovanje na Tihom oceanu Amerikanci su zaustavili u lipnju 1942. u bitki kraj Midwaya, nakon koje Japan prelazi u strategijsku defenzivu. Amer. protuudar počeo je napadom na Gudalcanal koji su nakon polugodišnje borbe osvojili poč. 1943. Učvrstili su se u ist. dijelu Solomonskog otočja i krenuli u ofenzivu na jugozap. tihi ocean. Do siječnja 1944. učvrstili su se na zap. obali Nove Britanije, ušli u Bismarckovo more i s kopna blokirali gl. jap. bazu Rabaul. U sred. Tihom oceanu u studenom 1943. osvojili su Gilbertove otoke, a u veljači 1944. i Marshallove otoke. U lipnju 1944. iskrcali su se na Saipan i potukli jap. flotu u Filipinskome moru. Slijedilo je iskrcavanje na Filipine, a u listopadu pobjeda u pom. bitki kraj Leyte. Nakon toga jap. se flota nije oporavila. U veljači 1945. osvojen je otok Iwo Jima koji je bio zrakoplovno uporište za bombardiranje Japana. U travnju su zajedno s Britancima izveli desant na Okinawu. U kolovozu su i Sovjeti počeli borbe protiv Japana u Mandžuriji. Saveznički ultimatum za kapitulaciju Japan je najprije odbio, a prihvatio ga je nakon što su u kolovozu na Hirošimu i Nagasaki bačene atomske bombe. Kapitulacija je potpisana 2. rujna i njome je nakon punih 6 godina završio II. svj. rat.
Politički aspekt
Nakon njem. napada na SSSR i japanskoga na SAD počelo je međusobno sklapanje saveza i ugovora o pomoći. SAD i Britanija potpisali su 4. VIII. 1941. Atlantsku povelju o ciljevima rata i izgradnji poslijeratnog svijeta. Na konferenciji u Washingtonu u prosincu 1941. i siječnju 1942. odlučeno je da se prvo porazi Njemačka, a potom Japan, i da nema odvojenih pregovora s protivnikom. Najznačajniji skup saveznika održan je u studenom i prosincu 1943. u Teheranu, gdje su razmatrana najvažnija voj. i polit. pitanja, od kojih je najvažnija bila odluka da će se Saveznici iskrcati u Normandiji u svibnju 1944. U veljači 1945. velika trojica sastala su se u Jalti na Krimu i dogovorili sudbinu Njemačke i polit. izgled budućeg svijeta. Na Potsdamskoj konferenciji u srpnju i kolovozu 1945. Staljin, Churchill i Truman donijeli su odluku o kažnjavanju ratnih zločinaca i budućem uređenju svijeta.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: