seljaštvo

seljaštvo, društv. sloj proizvodno i životno vezan uz obradu zemlje. U feudalizmu, najbrojniji društv. stalež ili klasa; stanovništvo koje svojim radom na zemlji osigurava osnovne vlastite i šire društv. potrebe. Ovisno o vlasništvu nad zemljom, seljaci su dužni vlasniku (vlastelinu, kralju, Crkvi) podavanja u naturi i radu (tlaka). Osobno su slobodni, također s pravom na osobnu imovinu, ali su trajno podložni feudalcu koji nad njima ima sudsku i upr. vlast. U Hrvatskoj, uz rjeđe zastupljen sloj slobodnog seljaštva koji živi u slobodnim seoskim općinama (plemenšćina), gl. su pov. oblici seljaštva u kontinentalnom dijelu kmetstvo, s podložnicima (kmetovima) koji trajno žive na selištima, a u primorskom dijelu kolonat, gdje podložnici (koloni) zakupljuju zemlju na određeni rok. Uz postupna olakšavanja teškog položaja seljaštva reformama Marije Terezije i Josipa II., kmetstvo je ukinuo Hrv. sabor tek 1848, dok se u Dalmaciji kolonat, uz neke mogućnosti otkupa zemlje, održao do propasti Monarhije. Industr. revolucijom te novim tržišnim odnosima u XIX. st. u Europi općenito (u Engleskoj i prije) dolazi do teških agrarnih kriza koje rezultiraju propadanjem tradic. seljaštva, kao i samog sela, te velikim migracijama u gradove, čime seljaštvo postupno gubi obilježje najveće društv. skupine. U razvijenim zemljama Zapada, ubrzo nakon II. svj. rata, udio s. u broju stanovnika pada na manje od 10%; u Hrvatskoj je još 1960. taj udio o. 50%. Prema Popisu poljoprivrede iz 2003. (prvom poslije 1960), u Hrvatskoj je bilo 448 532 poljoprivr. kućanstva; naglašene su tendencije starenja i demograf. pražnjenja sela.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: