sila, svako djelovanje koje nastoji promijeniti stanje mirovanja ili jednolikoga pravocrtnoga gibanja tijela. S. može uravnotežiti jednaku i suprotnu silu (ili više sila) tako da tijelo ostane u položaju ravnoteže, može promijeniti stanje gibanja po veličini i po smjeru, te može promijeniti oblik tijela, tj. deformirati ga (Hookeov zakon). Ako se tijelo mase m giba brzinom v, onda se s. definira kao promjena u vremenu količine gibanja tijela (mv), tj. F = d(mv)/dt. Za konstantnu masu (kao u klas. Newtonovoj mehanici) dobiva se F = m dv/dt = ma, gdje je a akceleracija ili ubrzanje tijela (2. Newtonov zakon). SI-jedinica za silu je newton (njutn). Suvr. znanost razlikuje četiri s.: gravitacijsku, elektromagnetsku, slabu nuklearnu i jaku nuklearnu silu. Gravitacija je s. koja djeluje među tijelima/česticama koja imaju masu, a drži planete na njihovoj stazi oko Sunca. Sila teža je ona s. kojom Zemlja (ili bilo koje drugo nebesko tijelo) djeluje na tijelo. Ona je rezultat gravitacijske i centrifugalne sile na tijelo. Elektromagnetska s. djeluju među česticama koje imaju el. naboj. Slabe nuklearne sile odgovorne su npr. za emisiju beta-čestica iz jezgri atoma, a jake nuklearne sile povezuju protone i neutrone u atomskoj jezgri. Prema jačini slijede jaka sila (1), elektromagnetska (10-2), slaba (10-6) i gravitacijska (10-40).