Siracusa
Siracusa (antički Syracusae), grad i luka na istočnoj obali Sicilije; 127 668 stanovnika. Trgovačko središte za poljoprivrivredne proizvode (maslinovo ulje i agrumi). Proizvodnja soli i vina. Turizam. Ribarstvo. Arheološki muzej. Katedrala. Dvorac. Gotičke palače Bellomo i Parisio (XIII–XV. st.), palača Montalto (XIV. st.). Fontana Fonte Aretusa. Ostatci Apolonova hrama iz 565. pr. Kr. Ruševine grčkoga hrama i kazališta iz V. st. pr. Kr. Citadela (IV. st. pr. Kr.). Ostatci velikoga oltara Hijerona II. (III. st. pr. Kr.). Rimski amfiteatar iz II. st.; brojne katakombe. Stari dio grada smješten je na otoku Ortigia. Osnovali ga 734. pr. Kr. Korinćani. U antici, najveći i najvažniji grad na Siciliji. Pod vlašću tiranina Gelona (485. pr. Kr.), Hijerona I. (478–466. pr. Kr.). Demokracija uspostavljena oko 465. pr. Kr. Nakon dvogodišnjega sukoba porazila je Atenjane 415. pr. Kr. Pod vlašću Dioniza Starijeg (405–367. pr. Kr.) i Dioniza Mlađeg (317–289. pr. Kr.). U posjed Rimljana došla 212. pr. Kr. Prigodom zauzimanja grada poginuo je Arhimed. Bizantinci ju osvojili 535; postala je glavni grad Sicilije. Pod vlašću Arapa (878). Normani ju osvajaju 1085. U srednjovjekovnom razdoblju izgubila je važnost. Dijelovi grada teško su stradali u potresu 1693. Bila je pod britanskom okupacijom u Drugom svjetskom ratu (1943). Na visoravni okruženoj kanjonima koje su usjekle rijeke Anapo i Calcinara nalazi se nekropola Pantalica s više od 5000 grobnica uklesanih u stijene od XIII. do VII. st. pr. Kr. Nastala oko XIII. st. pr. Kr. kad su Sikulci potjerali autohtono stanovništvo s obale u brda Sicilije. Starogrčki izvori spominju osnutak grada Megara Hyblea 728. pr. Kr., od kojega su ostali Anaktonova palača, Palazzo del Principe i nekropola s grobnicama u malim, umjetno uklesanim špiljama. Povijesno središte Siracuze i nekropola Pantalica od 2005. na UNESCO-ovu su popisu svjetske kulturne baštine. Rodno je mjesto grčkoga pjesnika Teokrita (oko 310. pr. Kr.) i grčkoga matematičara Arhimeda (oko 287. pr. Kr.).