Tibet, manastir Tashilimpo, kraj Shigatsea
Tibet, Lhasa, Potala
Tibet, Gyantse, hram Kumbum Chorten
Tibet, mladi monah
Tibet (tibet. Bod; pinyin Xizang; u cijelosti Tibetanska autonomna pokrajina), autonomna pokrajina u Kini; 1 268 947 km2, 2 616 329 st. Leži na Tibetanskom visočju. Zbog prosječne visine od 4500 m često se naziva krovom svijeta. Graniči s kin. provincijama Tsinghai na SI, Szechwan na I te Yunnan na JI, te s Mijanmarom, Indijom, Butanom i Nepalom na J, spornim teritorijem Jammu i Kašmir na Z, s autonomnom regijom Sinkiang na SZ. Gl. grad Lhasa. Ime T. izvedeno je iz mong. Thubet, kin. Tufan, tajski Thibet i arap. Tubbat. Tibetansko visočje okruženo je mnogobrojnim planinskim lancima koji se pružaju od Z prema I, međusobno su odvojeni dolinama. Na S se izdiže planinski lanac Kunlun, najviši vrh Mu-tzu-t’a-ko (Muztagh), 7723 m. Na JZ se izdižu ogranci Karakoruma, najviši vrh K2 (8611 m). Na J se izdiže Himalaja, najviši vrh Mount Everest (8850 m). Riječna mreža slabo je razvijena, veće rijeke: Hsiang-ch’üan (Langqên Kanbab), Salween (Nu), Mekong, Yangtze. Jezera su slana i bez otjecanja; veća su T’ang-ku-la-yu-mu (Tangra Yum), Na-mu (Nam), Ch’i-lin (Ziling), Yang-cho-yung (Yamdrok) i P’u-mo (Pomo). Klima je oštra i suha. Velike dnevne razlike u temperaturi; najviša dnevna 30 °C, najniža -19 °C. Zimi u višim predjelima dnevne temperature od -30 °C do -40 °C, ljeti 20 °C do 30 °C; na krajnjem JI prosj. siječanjska temp. o. 0 °C, srpanjska 19 °C. Prosj. količina padalina 200–460 mm godišnje. Visoki planinski lanci pod stalnim su snježnim pokrivačem. U sjev. Tibetu snježna granica leži na 6000 m n.m., a u južnom na 5500 m. Magle su vrlo rijetke. U višim predjelima ugl. samo travnjaci, šume u nižim, vlažnijim nizinama na I i JI. Većinu stanovništva čine Tibetanci, manjinu Kinezi, Mongoli i Gurkhe. Gl. je vjera budizam. Poljoprivreda; uzgoj ječma i raži, riže, pšenice; mesno i mliječno stočarstvo (uzgoj jaka, ovaca, koza, konja). Šumarstvo. Veliki hidropotencijali. Ležišta nafte, ugljena, željezne rude, olova, cinka, mangana, grafita, zlata. Jači razvoj ind. nakon 1950-ih; prehr., tekst., kožna. Razvijeni razni obrti: izrada tepiha, keramike, filigranstvo. Nakon 1950-ih sagrađena prom. mreža. Dvije visokoplaninske ceste koje povezuju T. sa sred. kin. provincijama, želj. pruga. Zračna luka u Lhasi. Razvoj turizma. Osim gl. grada Lhase, još su značajniji Shigatse (Gzhis-ka-rtse), Gyantse (Rgyang-rtse) i Chamdo (Qamdo ili Chab-mdo). Brojni kult.-pov. spomenici (hramovi). Prvi pretpovijesni podaci o stanovništvu T. dolaze iz razdoblja željeznog doba, o čemu svjedoče arheol. ostaci s platoa Chang Tang koji pripadaju tzv. kulturi Zhang Zhung. U razdoblju od VII. do XI. st. u T. je postojalo kraljevstvo koje se prostiralo na J do Bengala, a na S do Mongolije. Prvi spomen T. u eur. kulturi zabilježen je u djelima Ptolemeja, a od VII. st. postoji dosta kin. zapisa o T. koji svjedoče o razvijenim diplomatskim odnosima dviju zemalja. Najznačajniji vladar tog razdoblja bio je Songtsän Gampo (604–650) koji se proglasio kraljem. Od sred. VIII. st. dolazi do slabljenja kraljevstva pa Kinezi preotimaju 750. sve tibetanske srednjoaz. posjede. Nakon kin. poraza od Arapa 751, njihov utjecaj u T. znatno slabi. Tada Tibetanci, pod vodstvom kralja Trisong Detsena, zauzimaju dijelove sjev. Indije i kin. prijestolnicu Chang’an (763). God. 821–822. potpisan je mirovni ugovor s Kinezima kojim je T. definiran kao nezavisna i Kini ravnopravna država. U XIII. st. najveću prijetnju Tibetu predstavljali su Mongoli, a Kublaj-kan upao je 1240. u sred. T. God. 1247. Mongoli su postavili Sakya-lamu kao vazalnoga tibetanskog vladara koji je imao ovlasti u religijskim pitanjima. Od sred. XIV. st. i tijekom sljedećih stoljeća T. je bio pod kin. protektoratom na čelu s potkraljem koji je bio dužan plaćati godišnji danak kin. caru. God. 1578. prvi je put uveden pojam dalai lama, a nosio ga je budistički učitelj Soinam Gyaco. God. 1705. Tibet su napali Mongoli. God. 1728. tibetanska provincija Ist. Kham priključena je Kini, a već od poč. XVIII. st. kin. vlasti postavljale su svojega guvernera u Lhasi. Nakon neuspjela protukin. ustanka 1750, Kinezi su upravu nad Tibetom predali dalai lami. Tijekom XVIII. st. u T. su stigli misionari, isusovci i kapucini, ali su 1745. istjerani. Od druge pol. XVIII. st. dolazi do sve jačeg brit. i rus. pritiska na T. što je rezultiralo zatvaranjem tibetanskih granica za ulazak stranaca tijekom 1850-ih godina. Unatoč tome, brit. je vojska, predvođena pukovnikom Francisom Younghusbandom, 1904. izvršili invaziju na T. i ušla u Lhasu. Iste je god. potpisan polit.-trgovinski ugovor, a potom je brit. vojska otišla. Ugovorom su Britanci postavili svojega trgovinskog predstavnika u gradu Gyangzêu koji je bio tamo do 1944. God. 1906. Britanci su s Kinezima potpisali ugovor kojim su spriječili upletanje drugih sila u Tibetu, a 1907. priznali su kin. suverenitet nad Tibetom, a prva kin. uprava uspostavljena je 1910. Iste je god. dalai lama napustio Tibet i otišao u progonstvo u Indiju. God. 1937. osnovana je brit. misija u Lhasi. God. 1912. kin. voj. garnizon predao se tibetanskim vlastima, a dalai lama vratio se u Lhasu. God. 1913. T. je proglasio nezavisnost na temelju usmenog ugovora s Mongolijom. God. 1914. Britanci su Kinezima potpisali ugovor u Simli kojim je juž. dio T. predan Britancima, a poslije priključen Indiji, dok su ostali dijelovi ove države došli pod kin. vlast. Tijekom I. svj. rata i kin. građ. rata Tibetom je samostalno upravljao XIII. dalai lama. God. 1939. izabran je novi, četrnaesti. God. 1950. dolazi do ponovne kin. invazije Tibeta, a kin. vojska lako je porazila tibetansku. God. 1951. T. je s NR Kinom potpisao ugovor kojim je izgubio drž. suverenitet, a kin. je vojska izvršila masakr u kojem je ubijeno oko milijun Tibetanaca. God. 1956, potpomognuti CIA-om, Tibetanci iz pokrajina Amdo i Kham podigli su ustanak protiv Kineza kojem se priključila i Lhasa. Ustanak je ugušen 1959. Dalai lama bio je prisiljen potražiti egzil u Indiji, a dijelovi Tibeta kojima je upravljao postali su 1965. autonomna regija u sastavu Kine. Tijekom tzv. kulturne revolucije devastirano je i uništeno na tisuće samostana, a brojni budistički svećenici su ubijeni. Kin. represija u Tibetu nastavljena je tijekom sljedećih desetljeća, što je tek povremeno nailazilo na verbalnu osudu drugih svj. sila i civilnih organizacija. Istodobno je T. gospodarski, kulturno i obrazovno zapostavljen i tek se u posljednje vrijeme nastoji provesti tzv. kin. zapadni plan razvitka kojim bi se poboljšalo stanje u Tibetu. I danas sve države priznaju kin. suverenitet nad Tibetom, dok je tzv. vlada Tibeta u egzilu u Indiji i dalje nepriznata. Dalai lama započeo je 1988. inicijativu kojom bi T. dobio stvarnu autonomiju unutar NR Kine. God. 2005. kin. su vlasti obnovile pregovore s tibetanskim parlamentom u egzilu, koji je načelno prihvatio kin. suverenitet nad Tibetom, ali i zatražio široku samostalnost u području religije i kult. života. Četrnaesti Dalai lama iste je zahtjeve ponovio i 2007, ali je naišao na otpor među samim Tibetancima koji žive u progonstvu i zahtijevaju potpunu samostalnost Tibeta. U tome nailaze na načelnu potporu u rezolucijama UN-a (1959. i 1961) i rezoluciji Eur. parlamenta.