afganistanska književnost

afganistanska književnost, književnost Afganaca (Afganistanaca). Razvijala se na jezicima pašto (ili afganski) i farsi (perzijskom). Postoje neki fragmenti tekstova na paštunskome jeziku iz VIII. i IX. stoljeća, no prvi važniji književni dokument predstavlja djelo šeika Malija, u kojem se opisuje osvajanje kneževine Swat (1413–24). Njegov nasljednik Kadju-kan 1494. piše djelo o svojim ratnim pohodima. Sa sufijskim pokretom rošani, koji se sukobio s vladajućim sunitizmom i tražio socijalne reforme, javlja se djelo Preblaga vijest osnivača pokreta šeika Bajazida Ansarjia (1525–85), napisano na jezicima paštu, farsiju, arapskom i urdu, a u kojem se zastupaju stavovi proturječni islamskom vjerovanju te se zagovara panteizam. Afganistanska književnost nastajat će pretežito pod perzijskim i, nešto manjim, indijskim utjecajem, a njezinim razvojem dominira poezija. Najpoznatiji predstavnici svjetovne lirike su Khuškal-kan, vođa plemena Khatak (1613–89), i Abdul Hamid (1660–1732). Povijest Afganaca u XVIII. stoljeću napisao je Afžal-kan Khatak. Osnivač afganistanske države Ahmad-šah Durrani (1721–71) u svojim književnim djelima upotrebljava, uz opis svojih ratnih pohoda, ljubavne te pejsažne motive. Pred kraj XVIII. stoljeća prijestolnica seli u Kabul, cvjeta literatura na farsiju, dok se književnost na paštu razvija u Peshavaru (današnjem Pakistanu). Mihr-i Dil-kan krajem XIX. stoljeća osniva književnu akademiju u Kandaharu. Moderna proza na paštu započinje s Ahmadom Maulavijem i njegovom zbirkom priča Riznica pašto. Snažan poticaj književnosti daje mladoafganski pokret s početkom XX. stoljeća, koji se zalaže za oslobođenje od britanske vlasti, prosvjećivanje i stvaranje nove književnosti. Salih Muhamed-kan 1916. izdaje u Kabulu udžbenik paštunskoga, a Mahmud-kan Tarzi reformira poeziju i afirmira pašto-dijalekt kabuli, koji će sve do 1936. biti službeni jezik. God. 1937. ujedinjuju se Kandaharska i Kabulska akademija za pašto-jezik i književnost, a u novije vrijeme jača kako dramska i prozna, tako i prijevodna produkcija. Javljaju se nove teme i mijenjaju tradicionalne forme. U poeziji uz tradicionalne rubaje, gazele i kaside nastaje tzv. građanska poezija. Najpoznatija imena nove afganistanske književnosti su Kimaudim Hadim, Abdurauf Benava, Taraki Nur Muhamed, Ulfat Gul Pača, Peri A’bdulla, Latifi Abdurašid i Zakir.