jednakost, načelo o jednakim pravima i položaju ljudi u društvu s obzirom na zakone, vlast, društv. status ili dobra, bez obzira na njihovu vjersku, nac., rasnu ili spolnu pripadnost, ili imovinsko stanje. Kao vjersko načelo afirmira ga većina religija u smislu jednakosti ljudi pred Bogom. Kao polit. načelo, poznaju ga i ant. demokracije – izjednačenost građana u njihovim pravima u polisu. U filozofiji razvija se od ideje da su svi ljudi stvoreni jednaki (stoicizam i dr.), osobito u prosvjetiteljstvu, do cjelovitog naučavanja o ljudskim pravima koje ostvaruju građ. revolucije; amer. Deklaracija nezavisnosti (1776), franc. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789). U komunizmu j. se definira prvenstveno u odnosu na klasnu j. zahtjevom za ukidanjem priv. vlasništva kao izvora nejednakosti. Moderne soc. demokracije os. ističu soc. i ekon. aspekte jednakosti (soc. država) te j. u mogućnostima ostvarivanja društv. šansi i pogodnosti (obrazovanje, zdravstvo i dr.).