Sumatra, jezero Toba
Sumatra, Padang
Sumatra, tipična otočka arhitektura
Sumatra (također Sumatera), otok u skupini Velikih Sundskih otoka, Indonezija; 473 606 km2, 45 000 000 st. Drugi po veličini indonez. otok, peti u svijetu. Dug 1750 km, širok do 400 km. Sredinom otoka prolazi ekvator. Malajskim prolazom odvojen od Malajskog poluotoka, Sundskim prolazom od otoka Jave. U smjeru SZ–JI pruža se planina Barisan, najviši vrh Kerinci, 3805 m. Ist. dio otoka močvarna nizina, razvijena riječna mreža; najvažnije rijeke: Hari, Indragiri i Musi. Jezero Toba. Klima tropska, s visokim temperaturama i velikom vlažnošću; najviše kiše donosi ljetni monsun (do 6000 mm). Trop. kišne šume. Uzgoj duhana, čajevca, kave, sisala, papra, kikirikija, kaučukovca, kokosove i uljne palme. Šumarstvo. Ležišta nafte, zemnoga plina, boksita, kositra, ugljena, zlata, srebra. Razvijena cestovna i želj. mreža; riječni i zračni promet. Najvažniji gradovi: Palembang, Medan i Padang. Prve države na području Sumatre utemeljili su indij. useljenici između VII. i X. st.; središte najmoćnije države Śri Vijaya u XI. st. postaje Malajski poluotok. Od XIII. st. jača utjecaj Arapa i islama. U XIV. st. S. je dio javanske države Madžapahit, koju razaraju Arapi u XV. i XVI. st. te se na otoku ustrojava više manjih neovisnih musl. kneževina (Siak, Indragiri, Minangkabau, Palembang, Indrapura te najmoćnija – Atjeh). Poč. XVI. st. Portugalci otkrivaju Sumatru Europljanima da bi ih potkraj istoga stoljeća potisnuli Nizozemci. Njihova vlast učvršćuje se tijekom iduća dva stoljeća, a pojedine kneževine dospijevaju u zavisan položaj o niz. Istočnoindij. kompaniji. Poč. XIX. st. sve niz. stečevine na S. zauzimaju Englezi (1824. vraćeni Nizozemskoj). Od 1920-ih jača protukolonijalni pokret (ustanak 1927). God. 1942–45. pod jap. okupacijom. Nakon proglašenja neovisnosti Indonezije (1945) S. je ušla u njezin sastav.