Šafárik, Pavol Jozef

Pavel Jozef Šafárik
Šafárik, Pavol Jozef (na češkom: Pavel Josef Šafařík ili Šafárik), slovački filolog (Kobeliarovo, 13. V. 1795 – Prag, 26. VI. 1861). Studirao u Jeni, profesor i ravnatelj novoosnovane srpske gimnazije u Novom Sadu, u kojem je boravio 14 godina, od 1833. živi i djeluje u Pragu (urednik časopisa, cenzor knjiga, kustos u Sveučilišnoj knjižnici, izvanredni predavač slavenske filologije na Karlovu sveučilištu, čime se smatra jednim od utemeljitelja slavistike). Pozivao je na slavensku uzajamnost. U znanstvenom radu proučavao slovačke narodne pjesme, slavenske starine i slavensku etnografiju, pisao o povijestima slavenskih jezika i književnosti. Surađivao s ilircima. Za nj su Hrvati samo kajkavci, a svi štokavci su Srbi. Bio je kritičan prema Št’urovu uvođenju slovačkoga književnog jezika. Pozivao na slavensku uzajamnost. Važnija djela: Povijest slavenskoga jezika i književnosti prema svim narječjima; Povijest južnoslavenske književnosti; Slavenske starine; Slavenski narodopis; Počeci češkoga pjesništva, napose prozodije; Pregled staročeške književnosti.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: