Šestov, Lev Isakovič

Lev Isakovič Šestov
Šestov, Lev Isakovič (pravim imenom i prezimenom Jehuda Leib Schwarzmann), ruski filozof (Kijev, 13. II. 1866 – Pariz, 19. XI. 1938). Nakon studija prava u Moskvi, posvećuje se filozofiji; blizak krugu N. Berdjajeva, V. Rozanova i dr. Godine 1922. napušta Rusiju te djeluje u Parizu; predavao na Sorboni. Jedan od najoriginalnijih mislilaca egzistencijalizma, kritičar metafizike i racionalizma, blizak anarhizmu (po nekima i nihilizmu). Nasuprot razumu, ističe pojedinačan čin slobode, iskušavanje očaja, te doživljaj kao ključ spoznaje transcendencije. Utjecao na E. Ciorana, A. Camusa i dr. Glavna djela: Dobro u naučavanjima Tolstoja i Nietzschea; Dostojevski i Nietzsche: filozofija tragedije; Sve je moguće; Potestas clavium – vlast ključeva; Kierkegaard i njegova filozofija egzistencije; Atena i Jeruzalem.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: