šok (engl.), opći poremećaj (urušaj) cirkulacije krvi, stanje naglog zatajenja protoka krvi u cijelom organizmu, što dovodi do poremećaja funkcije stanica i organa. Reakcija je organizma na stanovita oštećenja, pa se prema uzrocima razlikuje hipovolemijski š. (zbog smanjenja cirkulirajuće krvi ili plazme: krvarenja, gubitka tekućine u tkivima, opeklina), neurogeni š. (zbog smanjenja tonusa krvnih žila kod oštećenja vazomotornog centra, što izaziva opće proširenje krvnih žila), kardiogeni š. (pri slabijoj sposobnosti rada srčanog mišića: npr. srčani infarkt), septički š. (zbog bakterijskih toksina koji uzrokuju periferno proširenje krvnih žila), anafilaktički š. (kod oslobađanja tvari poput histamina, koje izazivaju proširenje i povećanu propustljivost krvnih žila, npr. kod preosjetljivosti na penicilin ili kod transfuzije nepodudarne krvi), traumatski š. (kod opsežnog gnječenja mišića: crush-sindrom). U š. vlada nerazmjer između količine krvi u optjecaju (premalena količina) i kapaciteta krvnih žila (njihovo proširenje), zbog čega dolazi do nedovoljne prokrvljenosti tkiva, te posljedično do nestašice kisika u stanicama, zbog čega stradaju za život važni organi (mozak, bubrezi, jetra, srce). Bolesnik u š. je blijed, oznojen, hladne kože, ubrzana bila koje se jedva pipa, ima nizak krvni tlak, žedan je, osjeća zimicu, a u najtežim slučajevima gubi svijest. Opće se liječenje sastoji u zaustavljanju svakog daljnjeg traumatiziranja, potpunom mirovanju, stavljanju u položaj gdje je glava niže od trupa i podizanju udova (autotransfuzija), umjerenom zagrijavanju tijela, uspostavljanju normalnog odnosa cirkulirajuće krvi davanjem infuzije ili transfuzije te sredstava za suženje krvnih žila (adrenalin i njegovi derivati), dok je specifično liječenje usmjereno prema uzroku (zaustavljanje krvarenja, antibiotici kod septičnog š., kortikosteroidi kod anafilaktičkog š., analgetici kod ranjavanja itd.). pren Stanje velikog, naglog straha odn. uzbuđenja zbog kakva neočekivanog i neugodnog događaja.