Šolta, Rogač
Šolta, Stomorska
Šolta, otok u Splitsko-dalmatinskoj županiji, obuhvaća 58,98 km2, 1700 stanovnika (2011). Pripada srednjodalmatinskoj skupini otoka. Leži između Brača na istoku, Drvenika Velog na zapadu, Čiova na sjeveru, Visa na jugu, Hvara na jugoistoku i kopna na sjeveroistoku. Od kopna je odijeljen Splitskim kanalom, od Brača Splitskim vratima, a od Drvenika Velog Šoltanskim kanalom. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok u dužini od 19 km; 4,5 km širok. Dužina obale iznosi 73,1 km, a koeficijent razvedenosti 2,69 (srednje razvedena). Građen uglavnom od vapnenaca i dolomita; najviši vrh Vela straža (237 m). Obala je strma i kamenita; nekoliko većih uvala (Nečujam, Tatinja, Senjska, Rogač, Maslinica, Šešula, Stomorska). Sredozemna klima. Vegetaciju čine makija i niska šuma; istočni dio otoka je kamenjar. Nema vodenih tokova. Uzgoj vinove loze, maslina, rogača, badema i smokava. Ribarstvo. Turizam. Trajektna veza Split–Rogač. Glavna naselja u unutrašnjosti otoka (Grohote, Gornje Selo, Srednje Selo i Donje Selo) starija su od primorskih naselja Stomorske, Maslinice, Nečujama i Rogača. Površina otoka odgovara površini općine Šolta; administrativno joj je središte u Grohotama; 449 stanovnika (2011). Ostatci pretpovijesne naseljenosti (gomile, grobovi) i antičke arhitekture (nekropole). Očuvana je starokršćanska arhitektura (bazilike iz V. i VI. st.). Srednjovjekovne crkve. Prvi se put spominje kao Olynta u IV. st. pr. Kr. u grčkom putopisu Periplus; u rimskom razdoblju spominje se kao Solenta. U VII. st. pribježište je izbjeglicama iz Salone. Od VII. st. dio je splitskoga distrikta.