Ľudovít Štúr
Štúr, Ľudovít, slovački preporoditelj (Uhrovec, 28. X. 1815 – Modra, 12. I. 1856). Studirao u Halleu, početkom 1840-ih predavač čehoslovačkoga jezika i književnosti na Evangeličkom liceju u Bratislavi. Kodificirao slovački književni jezik na osnovi srednjoslovačkoga narječju. Godine 1845. na slovačkom jeziku započeo izdavati Slovačke narodne novine s književnim prilogom Tatranski orao. Zalagao se za slavenstvo u kojem će svaki pojedini narod zadržati svoj identitet. Gorljiv protivnik mađarizacije, autor brošura Žalbe i tužbe Slovaka protiv presezanja Mađara; Devetnaesto stoljeće i mađarstvo i dr. Zastupnik u Ugarskom saboru (od 1847); 1848. prisiljen napustiti Ugarsku. Na Sveslavenskom kongresu u Pragu pristao uz ideju austroslavizma. Poslije se sklanja u Zagreb i surađuje s krugom iliraca okupljenih oko Slavenskoga juga. U vrijeme Bachova apsolutizma napisao raspravu Slavenstvo i svijet budućnosti u kojem odbacuje ideje austroslavizma te budućnost slavenskih naroda povezuje s ujedinjenjem pod čelništvom Rusije.