Švicarska

Službeni naziv: Švicarska Konfederacija, Schweizerische Eidgenossenschaft (njemački), Confédération Suisse (francuski), Confederazione Svizzera (talijanski), Confederaziun Helvetica (retoromanski)
Površina: 41 285 km2
Stanovništvo (procjena 2007): 7 523 024 (182 stanovnika/km2); 68% gradsko
Sjedište vlade i parlamenta Bern, 119 197 st. (procjena 2007)
Upravna podjela 20 kantona i 6 polukantona
Službeni jezci njemački, francuski i talijanski
Valuta švicarski franak (CHF) = 100 santima (centimes)
Švicarska, država u srednjoj Europi, graniči s Francuskom na zapadu i sjeveru, Njemačkom na sjeveru, Austrijom i Lihtenštajnom na istoku, te Italijom na jugu.

Prirodna obilježja

Thun

Bern, zgrada parlamenta

Zürich

Ženeva

vodopad Reichenbach

Prostor Švicarske obuhvaća tri prirodno-geografske cjeline: Juru na SZ (700–800 m), švicarsku visoravan (Mittelland) u sred. dijelu (500–1000 m) te Alpe na JI i I. Jura je vapnenačko šumovito pobrđe s krškim reljefnim oblicima (špilje) i širokim dolinama, koje se pružaju od JZ prema SI. Zauzima 12% teritorija. Sred. se dijelom pruža Švic. visoravan (Mittelland), građena od pješčenjaka, gline i ledenjačkih nanosa, a zauzima 23% teritorija. Ta je visoravan dio Alpskoga predgorja, pruža se od Ženevskog jezera na JZ do Bodenskog jezera na SI. Raščlanjena je na brežuljke i niska brda, s brojnim jezerima u čelnim kotlinama nekadašnjih ledenjaka. Ovdje je gosp. jezgra i najgušće naseljeni dio zemlje. Alpe, građene pretežno od kristaličnih stijena i vapnenca, zauzimaju najveći dio Š. (65%). Crtom Bodensko jezero–planinski prijevoj Splügen–jezero Como podijeljene su na zap. i ist. Alpe. Dolinama rijeka Rhône i Rajne, te Gotthardskim masivom odvojene su Bernske i Glarnske Alpe na S od Peninskih ili Valiskih (ovdje je najviši vrh Š., Dufourspitze, 4634 m), Lepontskih i Retijskih Alpa na J. U Bernskim Alpama nalazi se površinom najveći i najdulji alpski ledenjak, Aletschgletscher (dug 24 km, 118 km2). Izrazito planinsku klimu imaju viši predjeli Š.; npr. u Davosu (1592 m) prosj. siječanjska temp. iznosi -2 °C, a srpanjska temp. 12 °C. Većina teritorija ima umjereno kontinentalnu klimu s oceanskim utjecajima, dok u kantonu Ticino, na juž. strani Alpa, klima ima submediteranska obilježja. Prosj. godišnja količina padalina mijenja se s nadmorskom visinom. U alpskom području padne najviše padalina tijekom godine, više od 2000 mm. Većina alpskih vrhova, viših od 2700 m, prekrivena je snijegom tijekom cijele godine. U najvišim alpskim dijelovima brojni su i ledenjaci; oni pokrivaju oko 1600 km2 površine Š. (najveći su Aletschgletscher, Gornergletscher i Fieschergletscher). Unutar. planinski dijelovi sa zatvorenim dolinama znatno su suši (500–800 mm godišnje); npr. u dolini gornje Rhône godišnja količina padalina iznosi 600 mm. U području Švic. visoravni godišnje padne 1000–1200 mm padalina. Na sjev. strani Alpa granica stalnog leda nalazi se na 2800 m, a na juž. strani na 3300 m. Na sjev. strani Alpa, u dolinama i na predgorjima, puše suh i topao jugoist. vjetar fen (najčešće u proljeće), koji uzrokuje nagli rast temperature i utječe na klimu sjev. alpskih padina. Krajeve uz jezera karakterizira vrlo blaga klima; u Luganu prosj. siječanjska temp. iznosi 4,5 °C, a srpanjska 22,1 °C. U Švicarskim Alpama česte su i lavine, posebice tijekom veljače, ožujka i travnja, koje posebno ugrožavaju brojne turiste. O. 26% teritorija prekrivaju šume, dok 32% čini visokoplaninska vegetacija. Vegetacija je u Š. raspoređena prema izrazitim visinskim pojasima, uvjetovana reljefom i klimatskim obilježjima. Bjelogorične i miješane listopadne šume rastu na nižim nadmorskim visinama, do 1200 m (bukva, hrast, javor i lipa rastu na manjim, a bukva na većim visinama). Pojas crnogoričnih šuma raste na visinama između 1200 i 1900 m, a u nekim predjelima doseže i 2100 m; najzastupljeniji su jela, ariš, smreka i bor. Iznad granice šume nalaze se planinski pašnjaci. Na juž. stranama dolina raste termofilna vegetacija (kesten, sredozemne vrste). Raznolikost tala posljedica je raznolikih klimatskih obilježja i geol. strukture. Najplodnija tla (smeđa šumska) nalaze se u zap. dijelu Švic. visoravni, na prapornim nanosima i ilovastim naplavinama. U dolinama prevladavaju tanja smeđa tla na šljunkovitim naplavinama te pseudogleji i gleji na ilovastim naplavinama. U višim alpskim predjelima prevladavaju rendzine i kamenita tla. Švic. rijeke pripadaju sljevovima Sjev. i Sredozemnoga mora (Jadransko i Crno more). Sa 68% teritorija vode otječu u Rajnu (koja odvodnjava 4/5 švic. teritorija) i Sjev. more, s 28% teritorija u Rhônu, Ticino i Adige te u Sredozemno more, a s 4% teritorija u Inn te Dunavom u Crno more. U Gotthardskom masivu izviru neke od najvećih eur. rijeka: Rajna (Vorderrhein), duga 1320 km (u Š. 375 km), te Rhône (812 km; u Š. 290 km). Ostale veće i važnije rijeke: Ticino (pritok rijeke Po), Inn (525 km; pritok Dunava) i Aare (295 km). Brojna, većinom ledenjačka jezera, nalaze se na području Švic. visoravni: Ženevsko (581 km2), Bodensko (541 km2), Neuchâtelsko (218 km2), Vierwaldstättsko ili Luzernsko (114 km2), Züriško (90 km2) te brojna manja jezera (Brienzersee, Thunersee i dr.). Na alpskim su rijekama podignute brojne akumulacije za dobivanje el. energije, npr. Lac des Dix (400 mil. m3) u Vališkim Alpama, s najvećom dolinskom ustavom u Europi (Grande Dixence, visoka 285 m), Lac de Mauvoisin (180 mil. m3) i Lac de la Gruyere (180 mil. m3) na r. Saane i dr. Jezera Lago di Lugano i Lago Maggiore dijelom pripadaju Italiji, Ženevsko (Lac Léman) Francuskoj, a Bodensko Njemačkoj i Austriji.

Stanovništvo

Prema procjenama za 2007, u Š. živi 7,5 mil. stanovnika. Posljednjih desetljeća zabilježen je porast broja stanovnika, koji se značajno ubrzao zbog velikog doseljavanja strane radne snage, posebice u razdoblju 1950–70. Poslije su uvedene mjere kojim je ograničeno doseljavanje, pa se smanjio udio mlađeg, a povećao udio starijeg stanovništva. Švicarci su autohtono stanovništvo, i čine oko 92% ukupne populacije, a pripadaju četirima jezičnim skupinama. Najbrojniji su oni koji govore njemački (Schwyzzerdütsch; 66%), a nastanjeni su najvećim dijelom u sjev., sjeveroist. i sred. Š. Franc. jezikom govori 18% populacije, a nastanjuju prostor Jure, zap. dio Švic. visoravni te donji dio doline r. Rhône. Talijanskim govori 7,6% stanovnika u juž. Š. (kantoni Ticino i Graubünden). Retoromani (0,6%) žive u dolini r. Rajne, u Engadinu na gornjem Innu i u susjednim dolinama, a dio ih živi u juž. kantonu Graubünden (17,1%), gdje je retoromanski jezik (Rumantsch) služb. jezik od 1938, a od 1996. i poluslužbeni u cijeloj Švic. Konfederaciji. O. 9% stanovništva pripadnici su manjinskih naroda (Španjolci, Turci i dr.). Od svih eur. zemalja Š. ima najveći udio stranaca (19,7%); najviše ih je iz Italije, s prostora bivše SR Jugoslavije, Portugala, Njemačke, Španjolske i Turske. Služb. su jezici njemački, francuski i talijanski. Gustoća naseljenosti je 182 st./km2; vrlo je gusto naseljen sjev. i sjeveroist. dio, te Švic. visoravan, gdje na km2 živi između 300 i 600 stanovnika. Najveća je gustoća naseljenosti u prostoru između Jure te Ženevskog i Bodenskog jezera, gdje u pet najvećih gradova živi o. 30% stanovništva Š. Najrjeđe je naseljen alpski prostor, 25–50 st./km2. Usprkos brojnim mjerama koje provodi švic. vlada, i dalje opada broj stanovnika u planinskim i brdskim područjima, s izuzetkom većih turist. središta. Vrlo je snažan proces suburbanizacije, odn. preseljavanja stanovništva iz gradova u bližu okolicu, os. na Züriškom jezeru. O. 68% stanovništva živi u gradovima, a najveći je Zürich (333 832 st., procj. 2007), koji je ujedno i vodeće financ. središte zemlje. Ostali veći gradovi: Ženeva (179 165) – kult., financ. i industr. središte, Basel (163 651) – trg. i tekst. središte, Bern (119 197) i Lausanne (114 271) – važno želj. čvorište i industr. središte. Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika iznosi 0,4%, a u većoj je mjeri posljedica doseljavanja stanovništva nego prir. priraštaja. Migracijski je saldo pozitivan (2,66‰). Stopa rodnosti iznosi 9,7‰ (procj. 2007), a smrtnosti 8,5‰. Smrtnost dojenčadi iznosi 4,3‰. Kao i u većini razvijenih eur. zemalja, u dobnom sastavu sve je više starog stanovništva: starijih od 60 g. ima o. 20%, a mlađih od 15 g. 16,1%. Očekivano trajanje života od 81 g. među najvišima je u svijetu. Vjerski je opredijeljeno 90% stanovništva; najveći je udio katolika (42%) i protestanata (35%), u manjem su broju zastupljeni muslimani (4,3%) i dr. Nepismenih ima manje od 1%. Ustavom iz 1848. školovanje u Š. postalo je besplatno i obvezno za djecu do 12. godine. Švic. sveučilišta, među kojima su najznačajnija ona u Baselu (osn. 1460), Lausanne (1537), Zürichu (1833) i Ženevi (1599), te svjetski poznati Federalni tehnol. institut u Zürichu (osn. 1855), svake godine privuku brojne studente iz inozemstva.

Gospodarstvo

opservatorij na Matterhornu

jezero Tanay

okolica Brienza

Gstaad, skijalište

Š. spada u red gospodarski najrazvijenijih država s najvišim standardom života u svijetu. Dugogodišnja liberalistička gosp. politika te financ. prednosti voj. neutralnosti, neposredne demokracije i otvorenoga gospodarstva omogućili su Švicarskoj da postane najbogatija eur. zemlja. Svoj je gosp. sustav, ulaskom u EFTA-u (1993), postupno prilagođivala standardima jedinstvenoga eur. tržišta. Raznoliko se švic. gospodarstvo temelji na uslužnim djelatnostima i industriji (koja ostvaruje 1/4 nac. proizvoda), visokom stupnju produktivnosti i vrlo stabilnoj valuti. Zbog malena domaćeg tržišta, skromnih prir. resursa, velike proizvodnosti i specijalizacije, izrazito je orijentirana na europsko (prije svega na susjedne zemlje članice EU-a) i svj. tržište – uvozi potrebne sirovine, a izvozi gotove industr. proizvode i kapital. Kako švic. gospodarstvo nije bitnije stradalo za II. svj. rata, nakon 1950. Š. je zabilježila izvanredno brz gosp. razvoj; u razdoblju 1950–70. ostvaren je rast od čak 4,3% godišnje. Manjak radne snage nadomješten je stranim radnicima; tako je npr. 1960. g. 16,4% stranaca bilo među zaposlenima, a 1988. taj se udio povećao na 22,9%. Danas se Š. smatra jednim od najznačajnijih bankarskih središta u svijetu, s dugogodišnjom tradicijom bankarstva (Union Bank of Switzerland, Swiss Bank Corporation, Crédit Swiss, Swiss Volksbank, Bank Leu). Najznačajnija su financ. središta Zürich, Ženeva i Basel. Trgovina, bankarstvo i financije, farmaceutska ind. i turizam danas su dominantni sektori švic. gospodarstva i zapošljavaju oko pol. radno aktivnog stanovništva. Tek o. 10% površine (293 000 ha) su obradive površine; od toga je pod trajnim nasadima samo 0,6%. O. 18% (745 000 ha) površine je pod travnjacima i pašnjacima, a samo 0,5% (21 000 ha) pod voćnjacima i vinogradima. Umjetno se natapa o. 250 km2 poljoprivr. zemljišta. Usprkos nepovoljnim klimatskim i pedološkim uvjetima, poljoprivreda je suvremena i zadovoljava većinu domaćih potreba za žitaricama, mliječnim i mesnim proizvodima. Zbog želje da se očuva naseljenost švic. sela, država podupire seljake raznim subvencijama, povoljnim kreditima i različitim mjerama pomoći. Š. je 1999. imala 70 500 imanja (prosj. veličine 9,9 ha), od čega je 40% bilo u brdovitim i planinskim krajevima. Čak 42% imanja ostvarivalo je dohodak i iz nepoljoprivrednih djelatnosti. Središte poljoprivr. proizvodnje je na Švic. visoravni, a vrijedne poljoprivredne površine nalaze se i u nižim dijelovima alpskih dolina, os. uz r. Rhônu. Na nižim nadmorskim visinama uzgajaju se pšenica (527 500 t) i kukuruz, dok se u višim predjelima (do 1800 m) uzgajaju raž i ječam. Važan je i uzgoj krmnoga bilja, krumpira (526 000 t), šećerne repe (1 mil. t; kantoni Bern i Thurgau) te duhana (Ticino, dolina Broye kraj Neuchâtelskog jezera). U okolici gradova uzgaja se povrće. Na JZ i J, u brežuljkastim dijelovima Švic. visoravni, te u većini alpskih dolina vrlo je značajno voćarstvo (jabuke, kruške, trešnje, šljive, breskve, marelice i jagode). Vinogradarstvo je najznačajnije na zap. obali Neuchâtelskog i Bielskog jezera, uz Ženevsko j., na Švic. visoravni, te u kantonima Valais (gdje se na o. 1170 m n.m., kraj Visperterminena, nalazi najviši vinograd u sr. Europi) i Ticino. Na 13 000 ha vinograda godišnje se uzgoji 164 515 t grožđa. Stočarstvo je najvažnija grana poljoprivrede, u prvom redu govedarstvo (1,61 mil. grla) i svinjogojstvo (1,56 mil.). Proizvodnja mlijeka i sira (izvoz) u nižim se predjelima zasniva na proizvodnji krmnoga bilja, dok u gorskim predjelima na planinskoj ispaši. U manjoj mjeri razvijeno je i ovčarstvo (460 000 ovaca), peradarstvo, te uzgoj konja (45 000). Ribarstvo je od malog značenja; riba (losos i pastrva) se lovi u Ženevskom, Neuchâtelskom i Bodenskom jezeru. Š. ima 1,3 mil. ha šuma, od čega više od pol. u alpskom području. U 2004. posječeno je 10,4 mil. m3 drva, čime švic. ind. pokriva 2/3 svojih potreba. Zagađenost zraka velika je prijetnja švic. šumama; oko 35% šuma već je oštećeno. Sav. zakonom o šumama iz 1902, šume su zaštićene i nije ih dopušteno neovlašteno krčiti, jer su od velikog značenja za zadržavanje vode te zaštitu od bujica i snježnih lavina. Nedostatak rudnoga bogatstva te fosilnih energenata Š. nadomješta uvozom. Iz domaćih se izvora proizvodi tek kamena sol (oko 400 000 t) u Zurzachu i Rheinfeldenu, te cement (4,4 mil. t). Š. ima i vrlo male zalihe zemnoga plina. Rijeke, u prvom redu alpske (na kojima je sagrađeno oko 400 hidroelektrana; najveće su Mauvoisin i Grande Dixence), karakterizira velik hidroenergetski potencijal, pa se iz vode dobiva 60,9% el. energije. Oko 35% proizvede se u četiri nuklearne elektrane snage 3077 MW (Beznau, Gösgen, Leibstadt i Mühleberg). Više od pol. Švicaraca 1990. izglasalo je moratorij kojim se na 10 g. prekida izgradnja novih nuklearnih postrojenja. U vrlo se maloj mjeri koriste geotermalni i termalni izvori energije. Industrijalizacija Š. započela je u drugoj pol. XIX. st. Danas je njezina ind. izrazito orijentirana na proizvodnju visoko kvalitetnih i vrhunskih proizvoda. U strukturi prevladavaju ugl. mala i srednja specijalizirana poduzeća, a oko 85% švic. tvrtki zapošljava manje od deset ljudi. U Š. svoja sjedišta imaju i neke multinac. kompanije, poput Novartisa, Hofmann-La Rochea, Ciba-Geigya (Basel) i Sandoza u kem. i farmaceutskoj ind., ABB-a (Baden) i Sulzera (Winterthur) u strojogradnji, Nestléa (Vevey) u prehr. ind., Omege i Longinesa u ind. satova itd. Vodeći su industr. centri Zürich, Basel, Ženeva, Lausanne, Bern, Luzern i Winterthur. Najznačajnije su grane strojogradnja, elektrotehn. i kovinska ind., većinom u Zürichu, Badenu, Winterthuru, Schaffhausenu, Lausanni i Solothurnu. One zapošljavaju gotovo pol. svih zaposlenih u ind., te ostvaruju o. 45% izvoza. Široka paleta proizvoda visoke je tehnologije i kvalitete, a najznačajniji su različiti industr. strojevi (npr. za tekst. ind.), alatni strojevi, elektron. aparati, lokomotive, mjerni instrumenti, oprema za proizvodnju i prijenos el. energije i dr. Najstarija je grana ind. tekstilna; razvila se iz tradic. srednjovj. kućne radinosti te kasnijih manufaktura u većim gradovima (Zürichu, Sankt Gallenu). Danas je najvećim dijelom smještena na SI zemlje, a Basel se ističe kao važno središte tekst. ind. Usmjerenost k vrhunskim proizvodima, sve veća automatizacija i tehnol. razvoj, rezultat su današnje uspješnosti švic. tekst. ind. usprkos velikoj stranoj konkurenciji. U kantonu Aargau razvijena je i ind. obuće. Kem. ind., koja se razvila u XIX. st. za potrebe domaće tekst. ind., danas je postala svj. velesila u proizvodnji lijekova, kozmetike, boja i lakova za tekst., kožarsku i ind. papira, te umjetnih aroma i boja za prehr. ind. Zajedno s farmaceutskom, smještena je ugl. u Baselu i Ženevi. Po proizvodnji satova Š. je vodeća u svijetu, iako je zbog konkurencije istočnoazijskih zemalja nakon 1970. švic. urarska ind. mnogo izgubila. Sačuvala je prevlast na tržištu najskupocjenijih luksusnih satova, ali i jeftinijih kvarcnih satova (Swatch). Još se u XVI. st. razvila u obliku obrta; začetke je imala na prostoru Jure i na sjeverozapadu zemlje, gdje se razvila kao kućna radinost. Serijska proizvodnja uvedena je 1845. Danas se godišnje proizvede oko 130 milijuna satova, od čega je 90% kvarcnih, i time drži polovicu udjela na svjetskom tržištu. Ženeva je danas središte švicarske urarske industrije. Prehr. ind. namijenjena je u prvom redu preradi domaćih poljoprivr. proizvoda; svjetski je poznata po proizvodnji čokolade (Nestlé) i sirova (ementaler). Razvijene su još drvna, ind. stakla, papira i namještaja. Izvoze se strojevi, kem. i farmaceutski proizvodi, satovi, drvo, papir, metalni proizvodi i tekstil, a uvoze sirovine, hrana, fosilna goriva, strojevi, kemikalije, željezo i čelik. Gl. trgovinski partneri: Njemačka, Francuska, Italija, Vel. Britanija, SAD i Japan. Turizam je vrlo razvijen i važan je izvor prihoda. Švicarsku svake godine posjeti oko 13 mil. stranih turista. Š. se orijentirala na ekskluzivni turizam, tako da je individualnih gostiju čak oko 80%. Jedna od najvažnijih poteškoća s kojom je suočen švic. turizam vrlo je kratka turist. sezona, ljeti srpanj–kolovoz, a zimi siječanj–ožujak; osim u većim gradovima (poslovni turizam), ostali turist. kapaciteti slabo su iskorišteni. Najpopularnija su ljetovališta na obalama jezera Lugano, Ascona, Locarno i Montreux, na J Švicarske. Zimi su najposjećenija skijališta u Alpama (Davos, Sankt Moritz, Wengen, Gstaad, Zermatt i dr.). Cross-country skijanje popularno je na području Jure, posebice za dugih zima. Ljeti su vrlo popularni planinarenje i alpinizam; uređene su brojne planinarske staze i planinarske kuće. U turist. ponudi značajno mjesto imaju lječilišta i toplice, npr. Baden, Bad Pfäfers, Leukerbad i Rheinfelden. Alpski hospiciji (St. Bernard, Furka i dr.) preteča su alpskih hotela. Usprkos reljefnim karakteristikama, Š. ima vrlo gustu i dobro razvijenu cestovnu mrežu, koju čini 71 297 km cesta (od čega 1916 km autocesta). Kroz Alpe je prokopano i nekoliko cestovnih tunela, a najpoznatiji je St. Gotthard (dugačak 16,3 km, najdulji na svijetu, otvoren 1980). Zbog negativnog utjecaja cestovnog prometa na okoliš, 2004. je odlučeno da se sav tranzitni teretni promet preko Alpa odvija željeznicom. Tu su odluku kritizirale mnoge vlade eur. zemalja. Želj. mreža ima 5719 km pruga; 3260 km (od čega 2945 km elektrificiranih) pod upravom je Švic. saveznih željeznica (SSB), a 2459 km u vlasništvu je o. 70 privatnih tvrtki. Za potrebe turizma sagrađen je potkraj XIX. st. velik broj uskotračnih brdskih željeznica (najviša na svijetu je ona koja vodi do vrha Jungfraujoch, na 3454 m; građena je 1891–1912). Već poč. XX. st. za potrebe tranzitnog prometa, prokopani su ispod alpskih prijevoja brojni želj. tuneli, od kojih su najdulji Simplon (19,8 km; 1906), St. Gotthard (15 km; 1882) i Lötschberg (14,6 km; 1913). Kroz tunel Lötschberg 2004. sagrađena je još jedna pruga (28 km), a 2006. u promet je puštena i druga pruga kroz tunel St. Gotthard (57 km). Brodski je promet razvijen za potrebe turizma (po jezerima), a od velikog je značenja i teretni po Rajni (65 km dugačak plovni put) do pristaništa u Baselu. Švic. trg. mornarica ima u svojoj floti 20 prekooceanskih brodova. Š. ima 9 zračnih luka s redovitim putničkim prometom. Najveće su međunarodne zračne luke Zürich (Kloten), Ženeva (Cointrin) i Basel (čija se zračna luka nalazi na teritoriju Francuske, u Mulhouseu, a opslužuje potrebe Švicarske, Francuske i Njemačke). Nacionalna zrakoplovna kompanija Swissair (osnovana 1931) bankrotirala je 2001; u srpnju 2002. osnovana je nova kompanija Swiss International Air Lines.

BNP (2006): 386,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 1,5%, industrija 34%, usluge 64,5%
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 4,6%, industrija 26,3%, usluge 69,1%
Nezaposlenih (2006): 3,3%
Inflacija (2006): 1,2%
Realan rast gospodarstva (2004): 2,1%
Uvoz (2006): 162,3 mlrd. USD
Izvoz (2006): 166,3 mlrd. USD

Povijest

dvorac Tarasp

dvorac Oberhofen, Thunersee

Tragovi naseljenosti datiraju iz ranog paleolitika. U ←II. st. zap. dio naseljavaju kelt. Helvećani, koji nakon Cezarove pobjede kraj Bibracte, priznaju rim. vrhovništvo. Tijekom III–IV. st. na područje Š. prodiru Alemani; u drugoj pol. V. st. zap. dio zauzimaju Burgundi. Od VI. st. Š. je (s povremenim prekidima) u sastavu Franačke. Njezinim raspadom (843) područje i od r. Aare dospijeva pod vlast Ludovika II. Njemačkog, a zap. dio u kraljevstvo Lotara I. Objedinjenost teritorija postignuta je ponovno u XI. st., kada je zap. dio priključen Njem. Carstvu. U razdoblju XI–XIII. st. gotovo cijelim područjem s od Ženevskog jezera vladaju grofovi od Zähringena. U drugoj pol. XIII. st. u jugozap. dijelu prevlast imaju grofovi Savojski, koji su pokorili područja Valaisa i Vauda, dok sjeveroist. dijelom dominiraju grofovi Habsburški. Kao važna gosp. središta sa statusom slobodnih carskih gradova tada izrastaju Ženeva, Zürich, Basel, Bern, Schaffhausen i dr. U XIII. st. Habsburgovci nastoje podložiti kantone Uri, Schwyz i Unterwalden, koji 1291. sklapaju obrambeni savez. U bitki kraj Morgartena 1315. švic. su pješaci potpuno porazili habsburške viteške postrojbe, a zatim prvotni savez proširili i na kantone Luzern, Zürich, Zug, Glarus i Bern. Prema kantonu Schwyz savez je dobio naziv Švicarska Konfederacija. Nakon pobjeda kraj Sempacha (1386) i Näfèlsa (1388) moć Habsburgovaca unutar granica Švic. Konfederacije definitivno je skršena; mirovnim ugovorima 1389. i 1394. Konfederacija je priznata, a 1474. Habsburgovci su se i formalno odrekli svojih feud. prava na njezinu prostoru. Godine 1499. poražena je i vojna ekspedicija cara Maksimilijana I. te je mirom u Baselu Konfederacija stekla punu neovisnost; do 1513. proširuje se na nove kantone te ih tada broji ukupno 13. Moć i utjecaj Konfederacije os. je porasla u XVI. st. te se njezina vlast proširila i na tzv. “podaničke krajeve” – Aargau i Thurgau na S, dijelove Ticina na J, Vaud na JZ i dr. Tijekom tog vremena povremeno su izbijali sukobi između članova Konfederacije, pa i unutar samih kantona, ponajviše zbog trg. suparništva i suprotnosti u interesima između plemića veleposjednika te trg. i obrtničkih slojeva u gradovima. U tim je okolnostima Ulrich Zwingli u Zürichu pokrenuo pokret reformacije. Proglasivši se neovisnim od Rim. crkve (1523), Zürich je započeo proces sekularizacije crkv. posjeda, a 1525. ukinuo kat. bogoslužje. Reformni pokret naišao je na velik odaziv kod seljaštva koje je zatražilo ukidanje kmetstva i stalo prisvajati crkv. imanja, a Zwinglijev zahtjev za ukidanjem najamničkih odnosa doveo je do jaza između kantona u kojima je reformacija odnijela prevagu (Zürich, Bern, Basel, Sankt Gallen, Glarus) i kantona koji su ostali uz kat. vjeru (Luzern, Fribourg, Zug, Solothurn). Vjerski sukobi i nastojanja protestanata za sjedinjenjem Š. pod vodstvom Züricha doveli su do rata; bolje organizirani kat. kantoni pobijedili su u bitki kraj Kappela (1531), u kojoj je poginuo i U. Zwingli; tada se savez protest. kantona raspada, Zürich gubi vodeći položaj u Konfederaciji, a Zwinglijevo učenje u kat. kantonima je zabranjeno. Žarište reformacije prenosi se u Ženevu, grad u koji je protest. pokret proširen iz Francuske i u kojem od 1536. živo djelovanje razvija Jean Calvin. God. 1541. reformacija konačno odnosi pobjedu, a sporazumom u Zürichu kalvinizam je prihvaćen u cijeloj protest. Švicarskoj. Stalno tinjajuća vjerska nesnošljivost dovela je 1655. do novog sukoba između Züricha i Schwyza; rat je završio pobjedom kat. kantona kraj Villmergena (1656). Kraj istoga grada 1712. pobjedu odnose protestanti, nakon čega znatno raste utjecaj Züricha i Berna. Izbijanjem Franc. revolucije u Š. dolazi do novih previranja. Revolucionarno usmjereni Švicarci u ustanku 1798. proglašavaju (uz potporu Francuza) Lemansku republiku; nekoliko mjeseci poslije baselski rodoljub Pierre Ochs proglašava Helvetsku republiku. Tada Š. prvi put dobiva sred. vladu, prema ustavu (rađenom po franc. uzoru) broj kantona povećan je s 13 na 23; zakonodavnu vlast dobiva dvodomni parlament (Veliko vijeće i Senat), a izvršnu Direktorij od pet članova. Ukinute su staleške razlike, proglašena je sloboda vjeroispovijesti, trgovine, obrta i tiska. Padom Direktorija u Parizu pada i Direktorij u Švicarskoj, a 1801. prihvaćen je novi ustav; na čelo države koju čini 15 kantona dolazi A. Reding. Reformom iz 1803. Š. je podijeljena na 19 kantona, a Ženeva i Valais ostaju pod Francuskom. Nakon poraza Napoleona kraj Leipziga (1813), federalna skupština proglašava švic. neutralnost te je sklopljen Federalni sporazum, kojim su ovlasti sred. vlasti sužene. Bečki kongres 1815. potvrdio je neutralnost Švic. Konfederacije s kojom je sjedinjena Ženeva; dio Graubündena pripojila je Austrija, Neuchâtel postaje zasebnim kantonom, a pod francusku vlast dospijeva Mulhouse. Prema novom ustavu zemlja je podijeljena na 22 autonomna kantona, faktično je jedina federalna ustanova vojska, a suženo je pravo glasa te – pod pritiskom Svete Alijanse – ograničena sloboda tiska (1823). Nakon Srpanjske revolucije u Francuskoj (1830), 11 većih kantona uvode liberalnije zakonodavstvo. Liberalniji kantoni (Zürich, Bern, Luzern, Solothurn, Sankt Gallen, Aargau, Thurgau) udružuju se 1832. u Savez sedmorice, dočim se konzervativniji kantoni okupljaju u Sarnenskom savezu (Basel–grad, Ury, Schwyz, Unterwalden i Neuchâtel); 1841. sedam kat. kantona udružuje se u Sonderbund (Ury, Schwyz, Unterwalden, Luzern, Zug, Fribourg i Valais); u ratnom sukobu 1847. federalne postrojbe porazile su katoličke kantone. Ustav iz 1848, izrađen po uzoru na ustav SAD-a, u velikoj je mjeri ojačao središnju vlast; izvršnu vlast dobiva savjetnički kabinet od sedam članova, kojemu je na čelu predsjednik Konfederacije; zakonodavnu vlast ima parlament sastavljen od Nacionalnoga vijeća i Vijeća država kantona. Proglašene su temeljne demokratske slobode, a glavni grad zemlje de facto postaje Bern. Usporedno sa švicarskom neutralnošću učvrstio se sredinom XIX. stoljeća i princip prava azila za političke emigrante te Švicarska postaje utočište mnogobrojnih europskih političkih prognanika. Ovlasti središnje vlasti proširene su novim ustavom iz 1874, kada je uveden i princip referenduma. U Švicarskoj je utemeljen cijeli niz međunarodnih ustanova (Međunarodna poštanska unija, Savez za zaštitu autorskih prava, Međunarodni Crveni križ, Svjetska zdravstvena organizacija, Unesko i dr.). Tijekom I. svjetskoga rata neutralnost Švicarske nije bila ugrožena. Godine 1920. Švicarska pristupa Društvu naroda (za čije je sjedište odabrana Ženeva), zadržavši i dalje status neutralne zemlje. U II. svjetskom ratu Švicarska također ostaje neutralna. Godine 1960. pristupa Europskom udruženju za slobodnu trgovinu. Od 1971. žene imaju pravo glasa, a 1979. uspostavljen je kanton Jura s glavnim gradom Delémontom. Organizaciji Ujedinjenih naroda Švicarska je pristupila tek 2002. Od 1. I. 2015. predsjednica Konfederacije je Simonetta Saommaruga, a od 1. I. 2008. savezna kancelarka je Corina Casanova.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: