tabor (mađ. prema tatarsko-tur. tabur logor) 1. Voj. logor. 2. Osnovna organizacijska jedinica protuosman. obrambenog sustava na jugu Hrv.-ug. Kraljevstva; tabor je osnovao kralj Žigmund (Osnova o taborima). U doba kralja Matije Korvina zamijenjeni osnutkom posebnih voj.-adm. jedinica (banovina i kapetanija). Zametak Voj. krajine. 3. Seljačke utvrde u Sloveniji (poglavito u Kranjskoj), nastale ugl. potkraj XV. st. radi obrane od osman. napada. 4. Naziv za polit. skupove kakvi se, po uzoru na češke, u drugoj pol. XIX. st. održavaju u Hrvatskoj i Sloveniji. U slov. dijelu Istre takav je tabor prvi put održan u Kubedu (1870), a u hrv. dijelu na brijegu sv. Mihovila kraj Kastva 1871. Na taborima se zahtijevala ravnopravnost hrv. i slov. jezika u školstvu i upravi, rješavanje gosp. problema i sl. Vlast ih je često zabranjivala. Od 1880. sazivaju se kao javne skupštine.