Tadžikistan

Službeni naziv: Republika Tadžikistan; Jumhurii Tojikiston
Površina: 143 100 km2
Stanovništvo (procjena 2007): 6 702 382 (46,8 stanovnika/km2); 28% gradsko
Glavni grad Dušanbe, 533 495 st. (procjena 2007)
Upravna podjela 4 vilajeta + područje glavnoga grada
Službeni jezik tadžički
Valuta somoni (TJS) = 100 dirama
Tadžikistan, država u sred. Aziji, graniči s Uzbekistanom i Kirgistanom na S, Kinom na I, Afganistanom na J te Uzbekistanom na Z; obuhvaća autonomnu republiku Gorski Badakšan (63 700 km2, o. 206 000 st.; gl. grad Horog), koja se nalazi u planinskom području Pamira, uzduž granice s Afganistanom.

Prirodna obilježja

jezero Jašilkul, centralni Pamir

jezero Sarez

T. je izrazito planinska zemlja (93% površine); oko polovice teritorija nalazi se u području Pamira, na visinama iznad 3000 m. Mlado nabrano gorje Pamir, s prostranim visoravnima (3500–4000 m), zauzima ist. dio teritorija; ovdje se nalazi i najviši vrh zemlje, Ismail Samani (7495 m; do 1998. Pik komunizma). Doline su duboko usječene između gorja te su teško dostupne. One su izvorišno područje rijeka Pjandž, Murgab, Vahš i dr., izvorišnih tokova Amu-Darje, a otječu prema širokoj dolini njezina gornjeg toka. Na S Tadžikistana protežu se Zeravšansko, Gisarsko, Alajsko i Zaalajsko gorje, s vrhovima iznad 7000 m (Abu Ali ibn Sina, prije Pik Lenjina, 7134 m). Gorja su ispresijecana širokim visokoplaninskim dolinama rijeka Kizil-Suu, Surhob, Zeravšan i dr. Tek je 7% površine nizinsko područje; Tadžikistanu pripada zap. dio plodne Ferganske doline, koja se prostire u sr. toku r. Sir-Darje, na S zemlje. Na JI se pruža nizinsko područje oko pritoka Amu-Darje (Gisara, Vahša, Javansua, Pjandža i dr.). Cijelo područje T. seizmički je aktivan prostor te su potresi vrlo česti. U nizinama je klima izrazito kontinentalna, s vrućim i suhim ljetima, hladnim zimama, i velikom dnevnom i godišnjom amplitudom temperature. Sr. srpanjska temp. iznosi 27 °C u Hudžandu (na S), a 30 °C u Kuljabu (na J). Prosj. siječanjska temp. iznosi -1 °C; najniža dosad zabilježena temp. u ovom dijelu T. u zimskom dijelu godine iznosi -4 °C. U najvišim planinskim područjima klima je planinska, s hladnim zimama i tankim snježnim pokrivačem. Prosj. siječanjska temp. u planinskom dijelu zemlje iznosi -20 °C, a katkad se temp. zimi mogu spustiti i na -46 °C. Najveća količina padalina padne u planinama (400–800 mm) i to većinom u ljetnom dijelu godine, manje u dolinama na Z i J zemlje (200 mm), a najmanje u ist. predjelima te na visoravnima (manje od 100 mm). O. 4% površine T. prekrivaju šume i grmolika vegetacija. U nizinama prevladava stepska vegetacija, dok se u dolinama planinskog područja na Z prostiru visokoplaninski pašnjaci. Visokoplaninska pustinjska vegetacija prevladava u sušem, ist. dijelu Pamira. Tlo je ovdje vrlo siromašno humusom. Najplodnija su tla na lesnim nanosima i riječnim naplavinama na S, u Ferganskoj nizini, te uz gornji tok Amu-Darje. U drugim dijelovima prevladavaju stjenovita tla. Okosnicu vrlo guste riječne mreže čine gornji tokovi Sir-Darje (2704 km) i Amu-Darje (2540 km) s pritocima. Veći dio zemlje leži u porječju Amu-Darje, u koju utječu brojne planinske rijeke, npr. Vahš (800 km), Pjandž (1125 km) i Kofarnihon, a koje se vodom prihranjuju iz prostranih ledenjaka. Sir-Darja protječe sjeverom T. kroz Fergansku nizinu. Sjeverozap. dijelom otječe Zeravšan (877 km). Rijeke imaju velik hidroenergetski potencijal, a u ljetnom se dijelu godine dijelom upotrebljavaju i za natapanje. Nekoliko jezera u T. većinom se nalazi u području Pamira, najveće je Karakul (3962 m n.m.). Na r. Murgabu, nakon velikog potresa 1911, nastalo je jezero Sarez. U gorju Zeravšan nalazi se ledenjačko jezero Iskanderkul.

Stanovništvo

žene u nošnji

Prema procjenama za 2007, u T. živi 6,7 mil. stanovnika. Prema etničkoj strukturi, čak 80% stanovništva čine Tadžici, koji pripadaju iran. jezičnoj skupini, a od 1940. služe se ćiriličnim pismom (prije su se služili arap. i latiničnim pismom). Pamirski Tadžici žive na prostoru Pamira. Najbrojnija manjina su Uzbeci, koji čine 15% stanovništva, a naseljavaju ponajprije Fergansku nizinu te područje oko grada Kuljaba na JZ. Rus. manjina (1,1%) živi u većim gradovima, no njihov se broj nakon 1991. smanjio jer su se većinom iselili u Rusiju. Kirgizi, koji čine tek o. 1% stanovništva, žive na SI zemlje. Manje od 1% stanovništva čine Ukrajinci, Nijemci, Turkmeni i Korejci. Služb. je jezik tadžički. Manjinski narodi govore svojim jezicima (uzbečkim, ruskim i kirgiskim). Gustoća naseljenosti u T. je 47 st./km2. Najviše stanovnika živi u nizinskim područjima, prije svega u Ferganskoj nizini, te u dolinama na JZ. Vrlo rijetku naseljenost imaju planinski predjeli, gdje stanovništvo živi u osamljenim pastirskim naseljima u planinskim dolinama. T. je najmanje urbanizirana od svih bivših republika SSSR-a; 72% stanovništva živi u ruralnim područjima. Najveći je gl. grad Dušanbe, a od većih izdvajaju se Hudžand (142 513 st.), Kuljab (78 816), Kurgan Tjube (59 891) i Ura Tjube (53 461). Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika iznosi 1,9%; porast broja stanovnika posljedica je smanjenja smrtnosti. Migracijski saldo je negativan (-1,33‰). Stopa rodnosti iznosi visokih 27,3‰, a smrtnosti 7,05‰. Smrtnost dojenčadi iznosi 43,64‰. U dobnom sastavu malen je udio starog stanovništva: starijih od 60 g. je o. 4% (procj. 2007), a mlađih od 15 g. 35%. Očekivano trajanje života 65 g. Većinu stanovništva (85%) predstavljaju sunitski muslimani (Tadžici i Uzbeci), dok je manji udio šijitskih muslimana, pravoslavaca i protestanata. Nepismenih ima manje od 1%. Obvezno školovanje traje 9 g. (7–17 g.).

Gospodarstvo

vrh Ismail Samani, prije Pik komunizma

T. se danas ubraja u gospodarski najslabije razvijene i najsiromašnije zemlje svijeta, a od svih bivših sovj. republika najnerazvijenija je. O. 2/3 stanovništva živi u siromaštvu. U građ. ratu 1992–97. gospodarstvo je dodatno pretrpjelo velike štete, većina gosp. objekata i infrastrukture potpuno je uništena. Gospodarstvo Tadžikistana zasniva se ponajprije na poljoprivredi, koja zapošljava o. 3/5 radne snage. Tek o. 6,5% površine je obradivo (859 000 ha), od toga je samo 0,9% pod trajnim nasadima. O. 3,55 mil. ha (25%) su travnjaci i pašnjaci. Natapa se o. 7220 km2 poljoprivr. zemljišta. Gotovo sva zemlja je u vlasništvu drž. posjeda i zadruga. Najznačajnije poljoprivr. površine nalaze se na S zemlje, u Ferganskoj nizini – gdje su u sovj. vrijeme sagrađeni sustavi kanala za natapanje, te na krajnjem JZ, u dolinama rijeka Pjandž i Vahš. Najznačajnija kultura je pamuk (na S i JI, uz natapanje), a još se uzgajaju žitarice (pšenica, raž i ječam), povrće, krumpir, voće (jabuke, marelice, kruške, šljive, trešnje, bademi i orasi) te vinova loza. Ilegalno se posljednjih godina raširio i uzgoj opija. U planinskim je područjima razvijeno stočarstvo, gdje se na pašnjacima najviše uzgajaju goveda, ovce i koze. T. ima veliko rudno bogatstvo (olovo, cink, željezna ruda, antimon, zlato, boksit, uran, živa, volfram, kositar), ali je gotovo neiskorišteno, jer se glavnina ležišta nalazi u nepristupačnom planinskom području. Ležišta srebra među najvećima su u svijetu. Manja ležišta nafte te veća zemnoga plina nalaze se na J zemlje te u okolici Dušanbea, dok se na S (Suljukta) nalaze ležišta smeđeg ugljena. Planinske rijeke brza toka predstavljaju velik hidroenergetski potencijal te se iskorištavaju za dobivanje el. energije. Najveće hidroelektrane izgrađene su na rijekama Vahš (Nurek, s najvišom dolinskom branom na svijetu, 300 m, te Golovnaja) i Sir-Darja (Qayrokkum). Termoelektrana je sagrađena kraj Dušanbea. Industr. sektor slabo je razvijen; zapošljava o. 8% radne snage. Najrazvijenija je ind. aluminija, koja se temelji na domaćoj el. energiji i rudnom bogatstvu (glinica); tvornica aluminija u Tursunzadeu (300 000 t; 40% izvoza). Razvijene su i tekst. ind., ind. odjeće (sagovi – tvornica u Qayrokkumu, pamučne tkanine, pletena roba, svila) i obuće, kem. (gnojiva), prehr. (vino, biljna ulja, prerada voća), duhanska ind. te strojogradnja (poljoprivr. strojevi i strojevi za tekst. ind.). Izvoze se bademi, sušene marelice, grožđe, aluminij, pamuk, el. energija i tekstil, a uvoze nafta, strojevi i hrana. Gl. trgovinski partneri su bivše sovj. republike (ponajprije Rusija, Uzbekistan, Kazahstan i Ukrajina), Norveška, Nizozemska, Turska, SAD, Italija, Švicarska i Vel. Britanija. Turizam je vrlo skromno razvijen; planinsko područje poznato je po alpinističkim ekspedicijama (Pamir). Nekoliko pov. lokaliteta predstavljaju potencijal za razvoj. Cestovna mreža ima 27 767 km cesta, od čega je tek 28% asfaltiranih. Želj. je mreža vrlo skromna (482 km), ugl. zbog reljefnih karakteristika, a njome su ugl. povezani veći gradovi. T. ima o. 200 km unutar. plovnih putova (na r. Vahš). Međunar. zračnu luku ima Dušanbe, a manje Hudžand, Kuljab i Horog. Nac. je prijevoznik Tajikistan Airlines (TAL).

BNP (2006): 2,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 22,7%, industrija 28,5%, usluge 48,8%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 67,2%, industrija 7,5%, usluge 25,3%
Nezaposlenih (2004): 12%
Inflacija (2006): 7,5%
Realan rast gospodarstva (2005): 7,5%
Uvoz (2006): 1,51 mlrd. USD
Izvoz (2006): 1,16 mlrd. USD

Povijest

ruševine u blizini grada Pendžikenta

Dušanbe, spomenik Ismailu Samaniju

Tragovi naseljenosti datiraju u prapovijest. U ←I. tisućljeću područje današnjeg T. je u sastavu država Baktrija i Sogdijana; od ←VI. do ←IV. st. njime vladaju Perzijanci, u ←IV. st. Makedonci, a od ←III. st. u sastavu je Grčko-baktrijskog i zatim Kušanskoga Carstva. U VI. st. dio Tur. Kaganata; u VIII. st. zauzimaju ga Arapi. God. 819. ustrojena je neovisna država pod tadžičkom dinastijom Samanida, koju su 999. uništili Turci Seldžuci. God. 1219–21. osvaja je Džingis-kan; u XIV. st. u sastavu Timurove države, a nakon njezina raspada dio Buharskog Emirata. O. 1750. Afganci osvajaju zemlje j i jz od Amu-Darje oko grada Balkha. God. 1868. područje Buharskog Emirata dospijeva pod protektorat Rusije; dio tadžičkog teritorija pripao je 1907. Afganistanu. God. 1918. uspostavljena je sovj. vlast; otpor Tadžika sovj. dominaciji trajao je sve do 1926. i ugušen je brutalnim mjerama sovj. postrojba; posljednji otpor Tadžika (pod vodstvom Ibrahim Beka) skršen je tek 1931. God. 1924. ustrojena je Tadžička Autonomna Sovj. Socijalist. Republika (isprva u okviru Uzbečke Sovj. Socijalist. Republike); 1939. ustrojena je zasebna Tadžička Socijalist. Republika. Nakon raspada SSSR-a proglašena je neovisnost T. (1991). Od 1992. član UN-a. Iste god. izbija građ. rat između komunista (na vlasti) i nacionalnodemokr. oporbe i islam. skupina (koje podupire Afganistan) s druge strane. Predsj. države i komunist. prvak Rahmon Nabijev (izabran 1991) je svrgnut; naslijedio ga je Imamali Rahmanov. Posredovanjem UN-a, Rusije i Irana, predstavnici vlade i oporbe sklopili su u Teheranu primirje 1994. Tijekom rata iz zemlje je prognano više od pola milijuna ljudi. Na predsjedničkim izborima 1994. pobijedio je Rahmanov (islam. stranka bojkotirala je izbore). God. 2001. T. je jedna od temeljnih strateških točaka za amer. voj. agresiju na Afganistan.