semiotika ili semiologija (grč. semeios znak, osobina), znanstv. disciplina (unutar jezikoslovlja i šire) koja se bavi proučavanjem različitih znakovnih (semiotičkih) sustava koji sadrže ili prenose informacije (jezik, običaji, komuniciranje životinja i dr.) i proučavanjem takva stvaranja značenja iz znakovnih sustava unutar zajednice (društva). Naziv u današnjem značenju potječe od amer. znanstvenika Ch. S. Piercea (1839–1914; semiotika je stalno prevođenje znakova u druge znakove). Objekt proučavanja semiotike jest tekst (izražen općim jezikom ili drugačije, sadržan u kakvu drugom skupu znakova, npr. u filmu). Značenje teksta proizlazi iz uređenoga međuodnosa znakova kao nosilaca značenja. Počeci semiotike idu od Platona, Aristotela, sv. Augustina i dr.; jedan od temelja moderne semiotike jest u djelu švic. jezikoslovca F. de Saussurea i njegova proučavanja jezičnoga znaka.