temperament (lat.), emocionalni aspekt osobnosti; ćud. Psih. karakteristike ličnosti koje se izražavaju u njezinu ponašanju. Izvorno, lat. temperamentum označivao je smjesu tjelesnih sokova (krvi, sluzi, crne i žute žuči) koji, prema Hipokratovu učenju i Galenovoj tipologiji, određuje gl. ljudske temperamente: sangvinični (izražajan, uravnotežen), flegmatični (neizražajan, uravnotežen), kolerični (izražajan, neuravnotežen) i melankolični (neizražajan, neuravnotežen). U živom jeziku razlikuju se i mnoge druge nijanse temperamenata: vatren, zapaljiv, živahan, prgav, razdražljiv, neobuzdan, stabilan, staložen, tugaljiv i dr.