Tracija

Tracija (lat. Thracia), u ant. doba naziv za područje na kojem su obitavali → Tračani. Od ←15. vazalna država Rim. Carstva; u I. st. stječe status rim. provincije. Za Dioklecijanova upr. preustroja ustrojena kao dijeceza u sastavu koje su se nalazile provincije Thracia, Rhodope, Europa, Haemimontus, Moesia II i Scythia. Za biz. cara Konstantina IV. u jugoist. dijelu T. ustrojena je potkraj VII. st. istoimena tema (od Rodopa do Mramornoga mora). Nakon pada Carigrada 1453. pod osman. vlašću. God. 1878. sjev. dio T. izdvojen je kao autonomna pokrajina Osman. Carstva (Istočna Rumelija) i 1885. pripojen Bugarskoj. Zap. i juž. dio nekadašnje pokrajine T. pripali su mirom u Bukureštu (1913) Bugarskoj, a ist. dio u II. balkanskom ratu (1913) zauzela je Turska, što joj je Bugarska priznala iste godine Carigradskim mirovnim ugovorom. Mirom u Neuillyju 1919. najveći dio Zap. Tracije pripao je Grčkoj (u II. svj. ratu pod bug. okupacijom, potom ponovno pripojen Grčkoj). Suvr. T. obuhvaća dio juž. Bugarske (dolina r. Arde), sjeveroist. Grčke (veći dio Zap. Tracije) i eur. dio Turske (Ist. Tracija). Zap. je granica regije r. Néstos, sjevernu tvori sr. tok r. Marice. Granica ist. i zap. T. jest r. Marica (ujedno i granična rijeka između Turske i Grčke). Ugl. nizinsko, poljoprivr. područje (uzgoj duhana, kukuruza, riže, vinove loze; ribarstvo) bez većih urbanih središta ili ind. (prerada poljoprivr. proizvoda).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: