tragedija (grč. pjesma jaraca), dram. forma nastala u ant. Grčkoj u vezi s kultom boga Dioniza. Zborovođa pjevača u slavu boga Dioniza uvijek se prikazivao s jarčjom bradom, u odijelu posutom vunenim pahuljicama što je imalo dočarati jarčju kožu. Osnivačem grčke tragedije smatra se Tespis, a najveći su dramatičari Eshil, Sofoklo i Euripid. Grč. t. pravilno je oblikovano djelo namijenjeno kaz. izvođenju, u kojem uz protagoniste i antagoniste sudjeluje zbor. U tematskom smislu, t. prikazuje radnju koju pokreću duboke ljudske strasti i ponajčešće završava smrću gl. junaka. T. se os. razvija u vrijeme franc. klasicizma (Racine, Corneille), dok u moderno vrijeme dolazi često do njezina miješanja s komičnim elementima (tragikomedija).