trublja
trublja, truba, limeno puhačko glazbalo. Sastoji se od cilindrične cijevi svinute u trostruku zavojnicu, u posljednjoj četvrtini svoje duljine umjereno proširene u ljevkastu zvučnicu, od plitka kotlastog usnika i mehanizma s trima (katkad četirima) ventilima. Pratipovi t. nalaze se u najprimitivnijim civilizacijama, spominje ih Biblija (jerihonske t.), imali su ih ant. Grci (salpinx) i Rimljani (tuba, lituus). U Europi se prvi put spominje u ranom XII. st. (Pjesma o Rolandu), u XV. st. dotad ravna cijev zavinuta je kao slovo S ili kružno. Izrađivala se od žute mjedi, katkad od srebra. Najstarije sačuvane eur. t. su iz XVI. st. Do poč. XVII. st. bila je samo signalno glazbalo. Tada je uvrštena i u orkestar. Primjenjuje se u simfonijskim (3 ili 4 u paru), puhačkim, plesnim i jazz sastavima. Služi i za solističko izvođenje i u komornim sastavima.