Ukrajina

Službeni naziv:
Ukrajina; Ukraïna
Površina: 603 628 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 45 834 000 (76 st./km2); 68% gradsko
Gl. grad: Kijev (ukr. Kyiv), 2 470 000 st. (procj. 2007), metropolitansko područje 3 mil. st. (procj. 2007)
Upravna podjela: 24 oblasti, 2 grada, 1 autonomna republika
Službeni jezik: ukrajinski
Valuta: hrivnja (UAH) = 100 kopijki
Ukrajina, država u ist. Europi, s od Crnoga mora; graniči s Rumunjskom i Moldavijom na JZ, Mađarskom, Slovačkom i Poljskom na Z, Bjelorusijom na S i Rusijom na I i JI; ima 2782 km obale na Crnome i Azovskome moru.
Prirodna obilježja
rijeka Vorskla
Krimska gora
Kijev (Kyiv)
Lavov, opera
Berdjansk, šetalište
Odesa
seoska kuća
Od država koje su cijelim svojim teritorijem u Europi U. je površinom najveća. Smještena je u jugozap. dijelu Istočnoeur. nizine te joj se reljef gotovo u potpunosti sastoji od nizina, niskih visoravni i brežuljaka (prosj. visina 175 m) ispresijecanih brojnim tekućicama. Planinska područja (5% teritorija) položena su rubno: Ukrajinski Karpati (dugi o. 270 km i široki do 100 km; najviši vrh U. Hoverla, 2061 m) na Z i Krimsko gorje ili Jajla (najviši vrh Roman-Koš, 1545 m) na krajnjem J poluotoka Krima. Na SZ se prostire nizinsko (150–200 m) i močvarno Polesje duž r. Pripjata i njezinih desnih pritoka. Polesje se nastavlja kao Pridnjeparska nizina duž Dnjepra prema JI. U juž. dijelu U. pruža se prostrana nizina uz Crno more, stepska ravnica od neogenskih morskih sedimenata prekrivenih debelim slojem prapora, koji zahvaća i sjev. dio Krimskog poluotoka (Sjevernokrimska nizina). Na Z su Volinska, Podolska i Pridnjeparska visoravan, niska i zaravnjena područja građena od starijih metamorfnih stijena mjestimično raščlanjena do 300 m dubokim riječnim dolinama. Najviše su na SZ (Kamula, 471 m), odakle se spuštaju prema JI (Dnjepar). Na I se nalaze Priazovska i Donjecka visoravan (Mogila-Mečetnaja, 367 m). Na krajnjem Z, u jugozap. predgorju Ukrajinskih Karpata, prostire se aluvijalna Zakarpatska nizina (100–120 m), krajnji ist. dio Panonske nizine koji se naziva Zakarpatska Ukrajina. Obala Crnoga i Azovskoga mora je niska, raščlanjena zaljevima i limanima te pješčanim prudovima, os. u zap. dijelu Azovskoga mora (Arabatski prud). Izuzetak je juž. obala Krimskoga poluotoka koja je strma i stjenovita. Klima je umjerena kontinentska s vrućim ljetima i hladnim zimama; na juž. obali Krimskoga poluotoka sredozemna. Sred. siječanjske temp.: od -8 °C na SI do 4 °C na juž. obali Krima, dok su srednje srpanjske od 18 °C na SZ do 24 °C na juž. obali Krima i JI. Godišnja količina oborina općenito se smanjuje od SZ (700 mm) prema JI (300 mm); Krimsko gorje i Karpati primaju 1000–1600 mm; najviše je oborina ljeti i u jesen. U. ima općenito dobro razvijenu mrežu tekućica koja je najgušća u Polesju, Karpatima i Donjeckomu kraju. Većina rijeka pripada slijevu Crnoga i Azovskoga mora, a tek o. 4% površine U. se odvodnjava u Baltičko more (Sjev. Bug i San koji pripadaju porječju Visle). Najveća je r. Dnjepar (ukr. Dnipro, 2285 km; u Ukrajini 1204 km) s brojnim pritocima (Pripjat, Desna), koja dominira sred. dijelom zemlje. Ostale veće rijeke: Dnjestar (ukr. Dnister, 1410 km), Juž. Bug (856 km), Sjev. Donjec (1050 km), Prut. Ukrajini pripada i dio delte Dunava. Jezera su ugl. mala i najviše ih je u Polesju, u naplavnoj ravni Dnjepra i Dunava, i u primorju (limani; Sasik, Šagani). Na Dnjepru su velika akumulacijska jezera za hidroelektrane (Kijevsko, Kremenčuško i Kahovsko). Šume prekrivaju o. 14% površine, ugl. su miješane šume hrasta, brijesta, smreke, bora, jasena, javora, lipe koje se nalaze u zap. dijelu, na obroncima Karpata i u Polesju. Istočnije prevladavaju šumo-stepe i travnate stepe. O. 3/4 površine prekriva prapor, na kojem se u velikoj mjeri razvilo vrlo plodno tlo crnica (černozem). Stepska područja s plodnom crnicom velikim su dijelom pretvorena u poljoprivr. površine (o. 55% površine). Juž. primorje Krimskoga poluotoka prekriva sredozemna vegetacija. U nesreći u nuklearnoj elektrani Čornobyl’ (1986), radioaktivnim oborinama onečišćeno je o. 40 000 km2 na SZ U., a nesreća je pogodila oko 3,2 mil. st. Donjecki bazen jedno je od najzagađenijih područja Europe zbog dugotrajne prisutnosti teške ind. i malih ulaganja u očuvanje okoliša. Vrlo su onečišćeni i Azovsko more i dijelovi obalnoga mora kraj Odese kao i većina velikih rijeka.
Stanovništvo
Glavninu stanovništva U. čine Ukrajinci (78%), slijede Rusi (17%; na Krimu, u ist. dijelu i u gradovima), Bjelorusi (0,6%), Moldavci (0,5%), Tatari (0,5%), Bugari, Mađari, Rumunji, Poljaci i dr. (ukupno 3,4%). Ukr. jezik je službeni, a o. 1/4 st. govori rus. jezikom. Najgušće su naseljeni industrijski razvijeni Donjecki bazen (200 st./km2), Kijevska oblast (160 st./km2) i industr. područje uz Dnjepar, dok su najrjeđe naseljeni Hersonska oblast na J (o. 40 st./km2), Polesje (50 st./km2) i Karpati. Oko 2/3 stanovništva živi u gradovima, ponajprije u Donjeckom bazenu (udio gradskoga st. o. 90%) i porječju sr. dijela Dnjepra. Veći gradovi (procj. 2007): Kijev (Kyiv, 2 470 000 st., metropolitansko područje 3 mil. st.), Harkov (Harkiv, 1 412 100 st.), Dnjepropetrovsk (Dnipropetrovs’k, 1 017 700 st.), Odesa (988 900), Donjeck (Donec’k, 974 000), Zaporožje (Zaporižžja, 787 300), Lavov (L’viv, 710 700), Krivi Rog (Kryvyj Rig, 644 700), Mikolajiv (Mykolayiv, 509 500). U XX. st. U. je pretrpjela tri demografske katastrofe s višemilijunskim ljudskim žrtvama i koje su umnogome utjecale na današnju demografsku sliku: građ. rat 1918–21, velika glad 1932–33. zbog prisilne kolektivizacije poljoprivrede (5–7 mil. žrtava) i II. svj. rat (o. 6 mil. žrtava). Nakon II. svj. rata broj st. polagano je rastao sve do 1992. (52 mil. st.), a zatim se zbog izrazito niska nataliteta i povećanja mortaliteta počeo smanjivati tako da danas u U. živi o. 45,8 mil. st. Bilježi se prir. pad broja stanovnika od o. 7‰ kao rezultat stope rodnosti od o. 9‰ i stope smrtnosti od o. 16‰. Proces starenja i pada broja st. izrazit je u ruralnim krajevima. Porast stope smrtnosti djelomice je posljedica pada životnog standarda i općenitog pogoršanja stupnja zdravstv. i soc. zaštite, a i posljedica nesreće u nuklearnoj elektrani Čornobyl’, jer na radioaktivnošću zagađenom području živi oko 2,5 mil. st. Ukr. društvo je staro, mlađih od 15 g. je o. 14%, dok je starijih od 65 g. više od 16%. Očekivano trajanje života 68 g. Prema vjeroispovijesti prevladavaju pravoslavci podijeljeni u tri crkve: prorusku Ukrajinsku pravosl. crkvu (pripada Moskovskoj patrijaršiji), Ukrajinsku autokefalnu pravoslavnu crkvu (osn. 1921, zabranjena 1930–90) i Ukrajinsku pravosl. crkvu (Kijevska patrijaršija). U zap. dijelu U. brojni su katolici (ukupno o. 10%): pripadnici Ukrajinske kat. crkve bizantinskog obreda (grkokatolici, zabranjeni 1930–90; Brestovskom unijom 1596. priznali primat rimskoga pape) i rimokatolici. Tu su još protestanti (4%; Zakarpatska Ukrajina) i židovi (Kijev i drugi gradovi). Oko 1/3 vjerski nije opredijeljeno. Stupanj pismenosti vrlo je visok, gotovo 100%.
Gospodarstvo
Dnjepar kod Kijeva (Kyiva)
U. u posljednjih 15-ak godina proživljava velike promjene u svim područjima života. Velike polit. promjene nakon raspada SSSR-a rezultirale su i velikim gosp. promjenama te uranjanjem U. u veliku gosp. krizu koja je pospješena snažnom unutar. polit. podjelom. U vrijeme SSSR-a U. je, uz Rusiju, bila daleko najrazvijenija republika, proizvodila je o. 20% industrijskih i o. 25% poljoprivr. proizvoda SSSR-a. Kad je 1991. uspostavila drž. samostalnost, pokrenuto je niz reformi i dubokih promjena u gospodarstvu, ali s početnim lošim učincima koji su rezultirali snažnim padom BNP-a, siromaštvom stanovništva (više od 1/4 živi ispod razine siromaštva) te hiperinflacijom (1993). Kao najzapadnija bivša članica SSSR-a, U. je i danas razapeta između težnji prema tržišnoj ekonomiji, privatizaciji industr. sektora i pridruživanju Eur. uniji, te velike adm. privrede i gosp. veza s Rusijom. Među najvećim su poteškoćama, uz nepovoljne polit. prilike, visoka stopa inflacija, nepovoljan sastav industrije s prevlašću energetski zahtjevne teške industrije, te velika energetska ovisnost o Rusiji. Iz Rusije i Turkmenistana U. dobiva više od 90% nafte i zemnog plina. U. je snažan proizvođač poljoprivr. proizvoda, os. žitarica, dok je u poljoprivredi zaposleno o. 1/4 st. Na o. 34 mil. ha njiva i trajnih nasada (o. 56% ukupne površine), od kojih su najznačajnije površine na plodnoj crnici (černozjem) u pojasu šumo-stepe, koji se velikim dijelom obrađuju u sklopu drž. imanja (sovhozi) i seljačkih poljoprivr. zadruga (kolhozi), uzgajaju se ponajprije pšenica (18,7 mil. t, 11. u svijetu), ječam (9 mil. t, 7. u svijetu), zob (790 000 t, 8. u svijetu), raž (1 mil. t, 5. u svijetu), kukuruz (7,2 mil. t, 15. u svijetu). Od drugih kultura značajna je proizvodnja krumpira (19,5 mil. t, 4. u svijetu), šećerne repe (15,5 mil. t, 5. u svijetu) te uljarica (U. je nakon Rusije najveći proizvođač sjemenki suncokreta s 4,7 mil. t) i krmnog bilja. Na umjetno natapanim površinama na J i u okolici gradova uzgoj povrća (rajčica, paprika) i lubenica. Voćarstvo (jabuke, kruške, šljive) je razvijeno u pojasu šumo-stepe, u zakarpatskom dijelu i na Krimu, dok je vinogradarstvo najznačajnije u zakarpatskom dijelu i na J Krima (gl. središte Masandra kraj Jalte). Stočarstvo (govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo, na Karpatima i Krimu ovčarstvo) je najrazvijenije u zap., brdskim dijelovima te u pojasu šumo-stepe gdje se temelji na uzgoju stočne hrane. Najveći su problemi poljoprivrede niska produktivnost, nedostatak radne snage na selu te veliki ekol. problemi (erozija tla, radioaktivna onečišćenost zbog čornobilske nesreće kada je napušteno o. 15% poljoprivr. zemljišta). Ribarstvo je najznačajnije u Azovskomu moru, zaljevima na crnomorskoj obali i većim rijekama, ali je i ono smanjeno zbog velike zagađenosti (ukupan ulov ribe o. 600 000 t). U. ima bogate zalihe ugljena i željezne rude koji su bili temelj za razvoj teške ind. još potkraj XIX. st. Rudarstvo je značajna gosp. grana. Kameni ugljen dobiva se u Donjeckom bazenu (78,4 mil. t, 10. u svijetu). Manja su nalazišta još u zap. U., dok se rudnici smeđeg ugljena (lignita) nalaze u okolici Krivoga Roga (Kryvyj Rig, 313 000 t, za termoelektrane). Nalazišta nafte i zemnoga plina na donjem Dnjepru i Donjecu te na Krimu u velikoj su mjeri iscrpljena (4,4 mil. t nafte i 20,8 mlrd. m3 plina). Preko U. prolazi rus. plinovod Družba prema sr. i zap. Europi. U. je značajan svj. proizvođač željezne rude (69,46 mil. t, 6. u svijetu) koja se većim dijelom kopa kraj Krivog Roga i Kremenčuka, zatim manganove rude (2 mil. t, 9. u svijetu) koja se najviše kopa kraj Nikopolja te glinice (1,6 mil. t, 11. u svijetu), broma (3,14 mil. t, 6. u svijetu), uranove rude (800 t, kraj Smolyna), gipsa (656 000 t), kamene soli (4,8 mil. t) i dr. Industr. proizvodnju U. drže tradicionalno razvijene grane teške ind.: crna i obojena metalurgija, kem. i petrokem., voj. ind., strojogradnja, ind. poljoprivr. strojeva i prijevoznih sredstava. U. proizvodi 31,7 mil. t sirovog željeza (7. u svijetu) i o. 38,7 mil. t čelika (7. u svijetu) te o. 114 000 t aluminija. Najznačajnija industr. regija je Donjecki bazen (crna metalurgija, strojogradnja, kovinska, kem. i petrokem. ind.), gdje je prva teška ind. nastala potkraj XIX. st. Drugo najveće industr. područje nalazi se na donjem Dnjepru, između Kremenčuka i Nikopolja (crna metalurgija, poljoprivr. strojevi, vozila). Ind. je još razvijena u većim gradovima, Kijevu (elektrotehn., prehr., tekst., strojogradnja), Harkovu (strojogradnja i elektrotehnička) i dr. Na Z je smješteno razmjerno malo ind. (prije svega prehr., tekst. i strojogradnja) u većim gradovima, dok je u juž. U. ind. najznačajnija u Odesi (brodogradilište, strojogradnja i kem. ind.). Turizam je razmjerno slabo razvijen zbog nestabilnih polit. i gosp. prilika te loše prom. i druge infrastrukture. Iznimke su Kijev te juž. obala Krima, gdje su od XIX. st. ljetovališta sa sanatorijima (Jalta, Alupka, Alušta, Simeiz). Unatoč velikoj gosp. krizi 1990-ih, raste pokrivenost uvoza izvozom te se negativna vanjskotrgovinska bilanca smanjuje. Gl. vanjskotrgovinski partneri: Rusija (o. 20% izvoza i o. 30% uvoza), Njemačka, Poljska, Kina, Turska, Italija i Turkmenistan.
BNP (2006): 82,4 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 17,5%, industrija 42,5%, usluge 40%
Udio zaposlenih po sektorima (2006): poljoprivreda 25%, industrija 20%, usluge 55%
Nezaposlenih (2006): 6,7% (služb. 2,7%)
Inflacija (2006): 11,6%
Realan rast gospodarstva (2004): 12,1%
Uvoz (2006): 44,1 mlrd. USD
Izvoz (2006): 38,8 mlrd. USD
Povijest
Kijev, Pečerska lavra
Najstariji tragovi ljudske nazočnosti u Ukrajini vezani su uz početke evolucije čovjeka. Na području Ukrajine razvilo se više prapovijesnih kultura od kojih je najraširenija bila brončanodobna tripoljska kultura u ←IV–←III. stoljeću. Područje Ukrajine izuzetno je izloženo migracijama naroda. Antički izvori na tom prostoru bilježe vladavine Kimerijaca (←IX–←VII. stoljeće), Skita (←VII–←III. stoljeće), Sarmata (←II–II. stoljeće), Gota (III–IV. stoljeće). Obalu Crnoga mora od ←VII. stoljeća koloniziraju Grci. Gote su 375. pobijedili Huni koji pod Atilom stvaraju moćnu državu između Dona i Karpata (do 451). Seoba Slavena u VI. i VII. stoljeću početak je formiranja ukrajinskoga naroda. Na prostoru Ukrajine tada se spominje veći broj slavenskih plemena. U IX. i X. stoljeću uspostavljena je prva istočnoslavenska država sa središtem u Kijevu, poznata pod nazivom Kijevska Rusija (Kijevska Rus’). Za Vladimira Velikog 988. primaju kršćanstvo iz Bizanta. S vremenom dolazi do raspadanja velike Kijevske Rusije na manje kneževine. Tijekom navale Mongola (Tatara) razoren je Kijev (1240), a glavno središte državnosti postaje Galicijsko-volinijska kneževina (119–1340). U XIV. stoljeću znatan dio prijašnje Rusije, uključujući Kijev, dolazi pod vlast litavske dinastije (Velika Kneževina Litva). Poljsko Kraljevstvo zauzelo je Galiciju i područje grada Holma. Nakon sklapanja Lublinske unije 1569. između Litve i Poljske, na prostoru Ukrajine sve više jača poljski utjecaj, a s njim i utjecaj Katoličke crkve. Ukrajinska crkva (Kijevska metropolija) sklopila je 1596. uniju s Katoličkom crkvom (Brestovska unija). U to se vrijeme razvija književnost na staroukrajinskom jeziku. Potkraj XIV. stoljeća oko Dnjepra su se naselili ukrajinski Kozaci koji će odigrati važnu ulogu u suprotstavljanju tursko-tatarskom i poljskom pritisku. Godine 1648. pokrenut je rat za oslobođenje Ukrajine od Poljske, koji je vodio kozački hetman → Bogdan Hmeljnicki. Zbog istovremenih borbi s Turcima i Poljacima, Ukrajina se 1654. ujedinjuje s carskom Rusijom na sjeveru. S vremenom Ukrajina gubi autonomiju unutar Rusije, a pobune protiv ruske vlasti nisu imale uspjeha. Pri podjelama Poljske, Austro-Ugarska je 1772. dobila Galiciju, a 1775. Bukovinu, dok je Rusija dobila zemlje između Dnjepra i Buga, i Krim, a zatim i preostali poljski dio Ukrajine. Potkraj XVIII. stoljeća formira se ukrajinski narodni pokret, najprije kao kulturni, a zatim kao politički. Od kraja XIX. stoljeća političke stranke zahtijevaju samostalnu državu. Ukrajinski parlament u studenom 1917. proglašava Ukrajinsku Narodnu Republiku u sklopu Rusije. 25. I. 1918. Ukrajina proglašava samostalnost i odcjepljenje. Njoj se 1919. priključuje Galicija, koja se osamostalila raspadom Austro-Ugarske 1918. Iste godine sovjetska Crvena armija napada Ukrajinu, koja sklapa vojni savez s Poljskom. Nakon poljsko-sovjetskoga rata, veći je dio zemlje pod nadzorom sovjetske vlasti koja formira Ukrajinsku Saveznu Socijalističku Republiku. Zapadna Ukrajina pripala je Poljskoj, Bukovina i Besarabija Rumunjskoj, a Zakarpaće Čehoslovačkoj. Kad su Njemačka i SSSR 1939. podijelili Poljsku, Ukrajini su vraćena zapadna područja. Za II. svjetskoga rata pod njemačkom okupacijom. Nakon rata sporazumom SSSR-a i Čehoslovačke Zakarpaće je priključeno sovjetskoj Ukrajini. Godine 1954. Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika prepustila je Krim sovjetskoj Ukrajini. U vrijeme dok je Sovjetski Savez bio pred raspadom, Ukrajina je 24. VIII. 1991. proglasila neovisnost, što je potvrđeno referendumom 1. XII. 1991. Na sastanku čelnika Rusije, Ukrajine i Bjelorusije u lovištu Viskuli u Beloveškoj šumi 8. XII. 1991. dogovoren je raspad Sovjetskoga Saveza i osnivanje Zajednice Neovisnih Država (ZND). Prvi predsjednik Ukrajine postao je predsjednik parlamenta → Leonid Kravčuk. Za njegova mandata gospodarstvo je nazadovalo, tijekom privatizacije bilo je mnogo nepravilnosti, zavladala je korupcija, inflacija je bujala, a mnoga vojno-politička pitanja s Rusijom (nuklearni arsenal, crnomorska ratna flota) nisu bila riješena. Na izborima 1994. pobijedio je → Leonid Kučma, koji je od 1992. do 1994. bio predsjednik vlade. S Rusijom je riješio otvorena pitanja, u dva mandata pokušao je provesti gospodarske reforme, a zemlja je tonula u sve dublju političku krizu. Na parlamentarnim izborima 2002. pobijedila je oporbena koalicija Naša Ukrajina na čelu s → Viktorom Juščenkom. Predsjednički izbori 2004. protekli su u srazu proruske (Viktor Janukovič) i prozapadne opcije (Viktor Juščenko). Sumnje u valjanost Janukovičeve tijesne izborne pobjede dovele su do dvotjednih masovnih prosvjeda poznatih pod nazivom narančasta revolucija, koja je završila ponovljenim izborima i pobjedom Juščenka. I na izborima 2007. prozapadne stranke (među njima bio je najjači Blok Julije Timošenko, predsjednice vlade 2005. i od 2007. do 2010) odnijele su tijesnu pobjedu.  U novome mandatu došlo je do razmimoilaženja između predsjednice vlade i predsjednika države, kojemu su sužene ovlasti. Na predsjedničkim izborima 2010. premoćno je pobijedio Viktor Janukovič.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: