verifikacija

verifikacija (lat.), provjeravanje i potvrđivanje istinitosti. U pravu, dokaz pravovaljanosti neke isprave ili prav. akta, utvrđuje se na osnovi propisanog postupka. U metodologiji znanosti, iskustveno osvjedočenje kojim se dokazuje neka (empirijska) hipoteza. Kao iskustveno načelo i logički postupak zasnovan na dedukciji i indukciji, tzv. problem verifikacije izaziva mnoge prijepore, budući da se nikakvim osvjedočenjem koje se zasniva na određenom broju (partikularni sud) empirijskih tvrdnji ne može izvesti obvezujući zaključak (univerzalni sud) o logičkoj (deduktivnoj) valjanosti tih tvrdnji. Polemika se os. vodila oko vrijednosti tzv. načela verifikacije kao empirijskih tvrdnji (Bečki krug) te druge pozicije koja domete metodologije reducira na načelo opovrgljivosti empirijskih tvrdnji, budući da one ne mogu biti dokazane, ali mogu biti opovrgnute iskustvom (K. Popper).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: