Volga

Volga kraj Samare
Volga (grč. Ra; tatar. Itil ili Etil), najdulja eur. rijeka (3530 km, porječje 1 380 000 km2). Pruža se od Valdajskog visočja i Srednjoruske uzvisine na Z do Urala na I. Gotovo pol. ukupnog stanovništva cijele Rusije živi u porječju Volge. Izvire na Valdajskom visočju. Teče prema I, kraj Saratova zakreće prema J. Utječe u Kaspijsko jezero deltastim ušćem. Gotovo 150 000 rijeka utječe u V.; najvažniji pritoci: Unža, Vetluga, Kama, Oka, Sura i Svijaga. Najviši vodostaji u proljeće (od travnja do lipnja). U gornjem toku zaleđena od studenog do ožujka, u sr. toku od prosinca do ožujka. Široka od 1,5 km u gornjem toku, do 8 km nedaleko od ušća. Delta počinje o. 160 km uzvodno od ušća na mjestu gdje se odvaja rukav Buzan; površina o. 13 000 km2. Deltu čini 80 rukava, najvažniji i plovni Baktemir, Bolda, Staraja Volga, Buzan. Na rijeci podignuto nekoliko brana i velikih akumulacijskih jezera (Volško, Rybinsko i dr.). Plovna od ušća uzvodno o. 3200 km. Teretni promet Volgom iznosi pol. ukupnoga riječnoga teretnog prometa. Gotovo 80% prevezene robe čini građev. materijal. S Baltičkim morem povezana kanalom Volga–Baltik (ima odvojak prema Bijelomu moru), Moskovskim kanalom povezana s Moskvom, kanalom Volga–Don povezana s Azovskim morem. U dolini velike poljoprivr. površine, ležišta nafte i zemnoga plina, soli. Delta Volge veliko ribolovno područje. Gl. luke: Tver, Rybinsk, Jaroslav, Nižni Novgorod, Kazan’, Uljanovsk, Samara, Saratov, Volgograd, Astrahan.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: