Wagner, Richard

Richard Wagner
Wagner, Richard, njemački skladatelj (Leipzig, 22. V. 1813 – Venecija, 13. II. 1883). Glazbenik burna i uzbudljiva života, glazbeni reformator. Karijeru započeo kao kazališni korepetitor u Würzburgu (1833), nastavio kao dirigent u Magdeburgu, Königsbergu i Rigi, odakle bježi u Pariz, gdje je sedam godina (1842–49) dirigent Dvorske opere, organizator i vodeća ličnost glazbenoga života. Zbog sudjelovanja u svibanjskom ustanku u Dresdenu, pred uhićenjem bježi u Weimar i nastanjuje se u Zürichu. Nakon amnestije (1862) ponovno je u Njemačkoj. Godine 1864. prihvaća ponudu bavarskoga kralja Ludwiga II. i u Münchenu postaje dvorski pijanist, dirigent i upravitelj glazbene škole. Uz izdašnu pomoć kralja Ludwiga i njemačkoga građanstva, u bavarskom gradiću Bayreuthu počela je 1872. izgradnja kazališta namijenjena isključivo izvođenju Wagnerovih glazbeno-scenskih djela. Dovršeno 1876, kazalište (Festspielhaus)  postaje mjesto Svečanih igara, jednog od najpoznatijih glazbenih festivala u svjetskim razmjerima. Zbog srčanih smetnji Wagner odlazi 1882. u Veneciju i tamo umire. Kao glazbeni stvaralac odigrao je veliku, gotovo revolucionarnu ulogu u europskoj glazbi XIX. stoljeća, osobito na glazbeno-scenskom području. U središtu je njegova stvaranja opera, koju je tematski u većini temeljio na germanskoj i nordijskoj mitologiji, pretvorivši je u oblikovnom pogledu iz dotadašnje opere – sastavljene od zaokruženih glazbenih brojeva (arije, dueti, terceti, ansambl scene, zborovi) – u djelo s radnjom podijeljenom na povezane prizore izrazivši protok dramskih zbivanja prokomponiranom glazbom bez kadencnih zastoja i stvorivši takozvanu beskonačnu melodiju. Težište glazbenoga zbivanja prenio je na orkestar ujedinivši ga s pjevačima u jednu vokalno-instrumentalnu cjelinu. Posebno obilježje glazbi davali su takozvani provodni motivi (lajtmotivi), melodije koje su karakterizirale pojedine ličnosti ili pojave i odzvanjale iz orkestra kad bi se uz njih povezane osobe pojavljivale na pozornici ili bi se o njima govorilo. Ujedinjavanjem drame, pjesništva, pjevanja, glazbe, slikanja i drugih scenskih elemenata u ravnopravnu homogenu cjelinu težio je stvaranju nove cjelovite umjetničke forme (Gesamtkunstwerk), izloživši njezine teorijske pretpostavke u raspravi Umjetničko djelo budućnosti. Najpoznatije opere: Rienzi; Ukleti Holandez; Tannhäuser; Lohengrin; Rajnino zlato; Walkira; Siegfried; Sumrak bogova; Tristan i Izolda; Majstori pjevači; Parsifal.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: