Zadar

Zadar, sv. Donat

Zadar, poluotok

Zadar, morske orgulje
Zadar, grad te gradsko upravno i županijsko središte, u Zadarskoj županiji, u sjevernoj Dalmaciji, u južnom Hrvatskom primorju, 88 km sjeverozapadno od Šibenika. Leži na obali sjeverozapadnoga dijela Ravnih kotara, na obali Zadarskoga kanala. Nasuprot Zadru leže otoci Ugljan i Pašman. Grad ima 71 471, a gradsko upravno područje 75 062 stanovnika (2011). Do kraja Prvoga svjetskoga rata bio je političko-administrativno središte Dalmacije. Nakon Drugoga svjetskog rata doživio je intenzivan industrijski razvoj. Poljoprivredna okolica; uzgoj voća (višnja maraska), povrća, maslinarstvo, stočarstvo. Ribarstvo; razvoj marikulture. Prehrambena, tekstilna, kemijska industrija, proizvodnja alkoholnih pića i sokova (tradicija od XVI. st.), strojeva. Brodogradilište; sjedište Tankerske plovidbe. Međunarodna zračna luka nalazi se u Zemuniku Donjem. Turističko središte; marina. Najstariji dio grada nastao je na sjeverozapadnom dijelu poluotoka koji zatvara staru luku i zaljev Jazine. Turistička zona s hotelsko-ugostiteljskim kompleksom Borik. Jugoistočno, oko luke Gaženice, razvija se nova lučko-industrijska zona. Sveučilište (najstarije u Hrvatskoj; osnovano 1396); povijesni arhiv, institut HAZU. Arheološki, pomorski, etnografski, narodni muzej s galerijom umjetnina i prirodoslovnim odjelom; galerije slika, stalni postav sakralne umjetnosti. Parkovi i perivoji. Očuvan ortogonalni raspored ulica u staroj gradskoj jezgri. Ostatci rimskoga foruma; crkva sv. Donata iz IX. st., katedrala sv. Stošije (XII–XIII. st.), crkva sv. Krševana iz XII. st. (zvonik iz XV. st.), gotičke i barokne crkve, ostatci gradskih zidina s očuvanim kopnenim i morskih vratima iz XVI. st., kula iz XIII. st. Nedaleko Zadra nalazi se povijesni grad Nin, a u okolici su nacionalni parkovi Paklenica i Kornati. U IX. st. pr. Kr. liburnsko naselje Jadera. Bio je pod rimskom vlašću od I. st. pr. Kr.; od 34. pr. Kr. kolonija. U VI. st. postao je glavni grad bizantske teme Dalmacije i sjedište carskoga namjesnika. Tijekom IX. i X. st. započela su i nastojanja hrvatskih vladara i Mlečana da zauzmu Zadar; tijekom vladanja hrvatskih vladara iz narodne dinastije sve su učestalije veze Zadra sa zaleđem; mletačke težnje da zauzmu grad urodit će višestoljetnim otporom zadarskoga stanovništva. Godine 1105. Zadar priznaje za vladara Kolomana Arpadovića i ulazi u sastav hrvatsko-ugarske države; 1115. zauzeli su ga Mlečani. Od 1159. do 1180. Zadar je podignuo četiri pobune protiv mletačkoga vrhovništva koje su redovito ugušene uz teške represalije po zadarsko žiteljstvo. Najteže je razaranje pretrpio 1202., kada su ga po nalogu dužda Enrica Dandola osvojili križarski bojovnici, sudionici IV. križarske vojne; tijekom idućih stoljeća nastavljali su se uporni pokušaji Zadrana da se osamostale od mletačke dominacije (1247, 1311. i 1345). Godine 1358 (Zadarski mir) Zadar je ušao u sastav državne stečevine Ludovika I. Anžuvinca, za čijega je vladanja postigao vrhunac gospodarskoga i kulturno-umjetničkoga razvoja. Kada je Ladislav Napuljski 1409. prodao Zadar i Dalmaciju, Zadar je dospio u sastav mletačke države pod kojom će ostati sve do njezina ukinuća 1797. Tijekom gotovo pet stoljeća mletačke uprave Zadar je glavno upravno, sudsko i vojno sjedište mletačkih posjeda u Dalmaciji. Usprkos mletačkoj centralističkoj fiskalnoj i gospodarskoj politici, Zadar je i nadalje zadržao status vodećega dalmatinskoga grada. Gospodarsko opadanje započelo je u doba osmanskih prodora u XV. st.; tijekom XVI. st. grad je izgubio većinu svojega teritorija u zaleđu, vraćenoga tek Kandijskim, odnosno Morejskim ratom u XVII. st. Padom Mletačke Republike 1797. pripao je Austriji; pod francuskom je upravom bio 1805–13; u vrijeme druge austrijske uprave (1813–1918) bio je glavni grad austrijske pokrajine Dalmacije. Tijekom XIX. st. započeo je pokret narodnoga preporoda; u gradu je od 1861. zasjedao Dalmatinski sabor, a narodnjaci su 1862. pokrenuli list Il Nazionale (s prilogom na hrvatskom jeziku) i otvarorili Narodnu čitaonicu (1863). U vrijeme cijele austrijske uprave grad je bio žarište dalmatinskoga autonomaškog pokreta, a pripadnici autonomaške stranke držali su vlast u općinskoj upravi do kraja. Godine 1918. okupirala ga je talijanska vojska; Rapallskim ugovorom (1920) pripao je Italiji. Pod fašističkom vlašću hrvatsko žiteljstvo u Zadru doživjelo je teške progone i velikim dijelom iselilo, a sam grad, odvojen od svojega prirodnog zaleđa, gospodarski je stagnirao i pretvorio se u enklavu talijanske manjine u Dalmaciji. Godine 1944. bio je teško razoren u bombardiranjima Saveznika. Pariškim mirovnim ugovorom 1947. sjedinjen je s Hrvatskom. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) bio je teško razaran topničkim i zračnim napadima srpskoga agresora.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: