zen-budizam

zen-budizam (jap. zen, kin. chan, prema sanskrt. dhyana usredotočenje, meditacija), jap. budistička škola koja ističe potrebu osobnog usavršavanja s pomoću meditativne samodiscipline. Razvila se u Kini kao škola mahayana budizma koju je naučavao indijski misionar Budhidharma u VII. st. U Japan je škola prešla u XII. st., a vrhunac je dostignulo od XVI. do XVIII. st.; modernu je školu osnovao u XVIII st. Hakuin, a njezin je gl. predstavnik u XX. st. D. T. Suzuki. Zen-budizam je svojevrsna filozofija rada i samoodgoja, a prakticira se kao način života. Obuhvaća postupke razvitka vrsnosti pojedinca u njegovu praktičnom djelovanju i pozivu, uz intenzivne tehnike kontemplacije, bliske yogi. Naučavanje se prenosi od učitelja na učenika i dalje, te je ono više praktično nego teoretično. Posebna obilježja zena kao što su jednostavnost, smirenost, usredotočenost, vrsnost, utjecala su na razne oblike jap. umjetnosti i kulture, od kaligrafije i slikarstva, do posvećenosti detaljima u ceremonijama (npr. u čajnoj), ili vještinama (npr. u mačevanju).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: