F. Zinnemann, prizor iz filma Odavde do vječnosti
Zinnemann, Fred (pravim imenom Alfred), američki filmski redatelj austrijskoga podrijetla (Rzeszów,
danas Poljska, 29. IV. 1907 – London, 14. III. 1997). Diplomirao pravo u Beču, školovao se za filmskoga snimatelja u Parizu, zatim radi u Berlinu kao asistent snimatelja. Odlaskom u SAD 1929. režira kratkometražne filmove, a za dokumentarni film Da bi majke mogle preživjeti (1938) dobiva Oscara. Poznat postaje Sedmim križom (1944) gdje načinje temu nasilja i osamljenosti čovjeka u borbi protiv nepravde, a koju nastavlja u djelima Potraga, Nasilje (oba 1948) i Ljudi (1950). Slijedi vestern Točno u podne (1952), djelo koje se smatra jednim od modela žanra, te ratni Odavde do vječnosti (1953, Oscar). Ostali važniji filmovi: Priča o opatici (1959), Lutalice (1960), Čovjek za sva vremena (1966, Oscar), Šakal (1973), Julia (1977), Pet dana jednoga ljeta (1983).