želudac

želudac 1. fundus, 2. prednja stijenka, 3. tijelo, 4. gastroepiploičke žile, 5. kosi mišićni sloj, 6. velika krivina, 7. nabori sluznice, 8. pilorus, 9. dvanaesnik, 10. pilorički sfinkter, 11. mala krivina, 12. kružni mišićni sloj, 13. uzdužni mišićni sloj, 14. kardija, 15. jednjak
želudac (lat. ventriculus; grč. gaster), mišićno-sluznični organ, vrećasto proširen dio probavne cijevi, smješten u gornjem dijelu trbušne šupljine, ispod lijevoga rebranog luka. Ima oblik udice, u čovjeka je dug o. 25 cm, širok o. 12 cm, zapremnine 1200–1500 mL. Ulaz jednjaka u ž. naziva se kardija, a završni dio što se nastavlja u dvanaesnik vratarnik (pilorus). Ž. služi za pohranu i probavu hrane. U sluznici ž. nalazi se nekoliko vrsta želučanih žlijezda od kojih neke luče pepsinogen (predstadij proteolitičnog enzima pepsina), ili solnu kiselinu (zbog čega je želučani sok vrlo kiseo; pH 1,0–1,5) i tzv. intrinzični faktor (za vezivanje vitamina B12), ili sluz i baktericidni enzim lizozim, ili druge enzime i probavne hormone (gastrin, sekretin). Mišići ž. stvaraju konstrikcijske valove (otprilike 3 vala u minuti) koji miješaju hranu sa želučanim sokom dok ne nastane polutekuća smjesa (himus), koju potiskuju u dvanaesnik. Cefalična (nervna) faza lučenja želučanog soka nastaje prije nego što hrana dođe u ž. kao posljedica mirisanja, gledanja ili kušanja hrane. Gastrična faza lučenja obavlja se tijekom boravka hrane u ž., izaziva je rastezanje ž. hranom i gastrin. Intestinalna faza lučenja nastaje kad je hrana već u dvanaesniku. U mesojeda je ž. malen, u biljojeda velik, napose u preživača (u goveda i do 150 L), kod kojih je sastavljen od buraga, kapure, knjižavca (šupljina mu je ispunjena s o. 100 usporednih nabora stijenke poput listova knjige) i sirišta. Budući da ptice nemaju zube, za mrvljenje hrane ž. je posebno izgrađen u snažan mišićni i u žljezdani ž.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: