australska književnost, književnost na engleskom jeziku nastala nakon britanske kolonizacije Australije. Počeci već pola stoljeća nakon naseljavanja, a kao prvi važniji pjesnici javljaju se Charles Harpur, Henry Kendall i Adam Lindsay Gordon. Unatoč engleskim književnim korijenima, karakterizira ih otpor prema Engleskoj i naglašavanje samostojnosti. U tom vremenu djeluju i Victor Daley, Hugh McCrae, Bernard Patrick O’Dowd te Shaw Neilson. Prozu pišu Rolf Boldrewood, Marcus Andrew Clark, Thomas Alexander Browne i Henry Lawson, uglavnom tematizirajući dodir kolonizatora s netaknutom prirodom, zlatnu groznicu i život kažnjenika u divljini. Slično su usmjereni i romani Mary Louisae Skinner Crni labudovi i Briana Pentona Divov korak. Afirmaciji australske književnosti posebno je pridonio časopis The Bulletin (1890), unutar kojeg se izdvajaju pisci tzv. patriotskog realizma H. Robertson, H. Trosell i Vance Palmer. Poslije 1914. u poeziji se javljaju modernistički koncepti, napose u radovima Hugha Raymonda McCraee, Kennetha Slessora i Leona Gellerta. Važniji pisci prve polovice stoljeća su prozaici Steele Rudd, Katherine Susannah Prichard, Henry Handel Richardson te pjesnici Christopher Brennan i William Baylebridge. Moderna australska proza okreće se socijalnom problemu i političkim pitanjima, što potvrđuju djela G. Caseya, Xaviera Herberta, Eleanor Dark, Iona Llewellyna Idriessa i Jamesa Aldridgea. Nakon II. svjetskog rata izdvajaju se prozaici Patrick White, dobitnik Nobelove nagrade, Christina Stead, Martin Boyd, Randolph Stow, Thomas Keneally, Elizabeth Jolley, Shirley Hazzard i Chrisopher John Koch te pjesnici Robert David Fitzgerald, Judith Wright, Douglas Stewart i Alec Derwent Hope. U posljednje vrijeme pitanje aboridžinske kulture prisutno je u ostvarenjima Kath Walker, Colina Johnsona, Jacka Davisa, Lionela Fogartyja i Archiea Wellera, a među suvremenim australskim piscima posebno se ističu svjetski poznati romanopisci Murray Bail, David Malouf i Peter Carey.