Bokeljska mornarica (isprva nazivana Kotorska mornarica), bratimska udruga bokeljskih, odnosno kotorskih pomoraca. Prema lokalnoj predaji, utemeljena je 809, kada su mornari iz Kotora sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora. Od sredine XIII. stoljeća postaje staleškom udrugom bokeljskih pomoraca. Najstariji sačuvani pravilnik (statut, mariegola) bratovštine potječe iz 1463. Na čelu udruge nalazio se zbor (vijeće) članova, dočim su njegovo izvršno tijelo tvorili predstojnik (gastald, poslije ujedno i admiral), tri prokuratora i dva sindika. Statutarne odredbe pokazuju kako je temeljni cilj bratovštine bila stručna izobrazba bokeljskih pomoraca, kao i socijalno-karitativni rad (pomaganje manje imućnih članova). Bokeljska mornarica imala je tijekom prošlosti snažnu ulogu u organizaciji i jačanju bokeljskog pomorstva i znatno pridonijela izrastanju Boke u snažan pomorsko-trgovački čimbenik na istočnojadranskoj obali. Nakon propasti Mletačke republike 1797, Bokeljskoj mornarici je uglavnom zapriječen rad. Godine 1859. utemeljeno je u Kotoru memorijalno neprofesionalno građansko društvo Plemenito tijelo Bokeljske mornarice, a njegovim su članovima mogle postati osobe bilo koje profesije. Godine 1935. nastojalo se donošenjem novoga Statuta obnoviti tradicionalne funkcije Bokeljske mornarice, poglavito briga za unapređenje bokeljskoga brodarstva i trgovine. U vrijeme talijanske okupacije Boke 1941–43, djelovanje Bokeljske mornarice bilo je zabranjeno. Godine 1964. donesen je nov Statut i prihvaćen nov naziv Društvo Bokeljska mornarica. Godine 1991. na skupštini u Kotoru usvojen je Statut koji se vratio osnovnim načelima djelovanja Bokeljske mornarice i legalizirao 1964. prekinuto službeno sudjelovanje Bokeljske mornarice u Tripundanskim svečanostima. Iste godine (1991) u Zagrebu je Društvo Bokeljska mornarica preustrojeno u udrugu Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica – 809, koja djeluje kao vodeća udruga Bokelja na području Republike Hrvatske (s podružnicama u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku), njeguje izvorne zavičajne tradicije Boke te održava veze s udrugom u Kotoru.