Bribirski, Mladen III., knez Klisa, Skradina i Omiša (?, oko 1315 – Trogir, 1. V. 1348). Naslijedio oca → Jurja II. u izuzetno nepovoljnim okolnostima. Do njegove punoljetnosti njegovom državinom upravljala je majka Lelka (umro oko 1337), koja je odlučnom politikom uspjela očuvati sinovu baštinu i omesti mletačke pokušaje daljnjeg teritorijalnog širenja na račun Bribiraca. Osobno preuzeo vlast 1332, ali je kneginja Lelka i dalje zadržala velik utjecaj na njegovu politiku do svoje smrti. Nakon kratkotrajna rata sa savezom mletačkih dalmatinskih gradova (Splita, Trogira i Šibenika) i drugih hrvatskih velikaša, predvođenim vojvodom Nelipcom, postigao da u siječnju 1333. bude prihvaćen kao prvorazredni politički čimbenik u Hrvatskoj. Porazio Nelipca i njegove saveznike u sukobu 1335–36, te vojnim i diplomatskim mjerama suzbio nezadovoljnike unutar roda (Ivana Jurišića, Budislava Ugrinića i Hranu Gradinića), čime je povratio položaj najmoćnijeg velikaša u Hrvatskoj. Nakon kratkotrajna ratovanja sklopio savez s bosanskim banom Stjepanom 1338. koji je utvrđen brakom Mladenove sestre Jelene i kneza Vladislava, brata bana Stjepana. U 40-im godinama glavni protivnik uspostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj; pomagao mletačke postrojbe u borbi protiv kralja Ludovika i zadarskog ustanka 1345–46, nadajući se da će ih iskoristiti za odlučniju protukraljevsku akciju. Dopustio osamostaljenje svojeg strica → Pavla II. kao ostrovičkog kneza; nakon njegove smrti i pomirenja njegovih nasljednika s kraljem, neuspješno pokušavao nagovoriti Veneciju da ga podrži u nasilnom preuzimanju Ostrovice od kraljevskih postrojba. Godine 1347. oženio se Jelenom, sestrom raškoga kralja Stjepana Dušana. U proljeće sljedeće godine postigao s Venecijom dogovor da ga dužd proglasi markizom (marchio) Slavonije (u značenju Hrvatske) te se spremao započeti opći napad s ciljem izbacivanja kraljevskih snaga iz Hrvatske. Prilikom završnih pregovora o tome, razbolio se od kuge i naglo umro u Trogiru. Sahranjen u trogirskoj katedrali. Njegove posjede naslijedio je posmrtno rođeni sin Mladen IV., oko čijega su se skrbništva sukobljavali Mladenov brat Pavao III. (umro 1356) i Mladenova supruga Jelena (umrla 1355). Uza strica Pavla II., prvi je član glavne grane bribirskih knezova koji je nazivan i prezimenom Šubić. Popularan kao plemenit i human vladar, kao takav zapamćen u narodnoj tradiciji u okolici Klisa i Omiša.