cenobij2 (latinski: coenobium, od grčkog: koinos bios zajednički život), u ranom kršćanstvu naziv za samostan i zajednicu monaha. Cenobij je okružen zidom, ima niz malenih kuća (ćelija), a monasi žive prema pravilu (reguli) pod vodstvom opata. Prvi cenobij osnovao je Pahomije 340. u Tabenisi u Egiptu.