Cookovi otoci, plesačice
Cookovi otoci, također Cookovo otočje (engl. Cook Islands), skupina otoka u Polineziji, u j Pacifiku, o. 3000 km si od Novog Zelanda kojem i pripadaju; ukupno 240,1 km2, 26 500 st., gl. grad i luka Avarua (otok Rarotonga). St. ugl. polinezijski Maori, o. 90 % st. živi na Juž. otočju, mnogo ih je iselilo na Novi Zeland. Dvije otočne skupine: Južno otočje (vulkanski otoci Rarotonga, Mangaia, Mauke, Atiu, Mitiaro, koraljni atoli Aitutaki, Manu’ae i Takutea; ukupne površine 212,1 km2) i Sjev. otočje (koraljni atoli Penrhyn ili Tongareva, Manihiki, Rukahaga, Pukapuka ili Danger, Nassau, Suwarrow i Palmerston; ukupne površine 28 km2). Najviši vrh Te Manga (otok Rarotonga), 652 m n. m. Trop. klima. Izvoz agruma, kopre, ananasa i banana. Turizam, financ. usluge. Međunar. zračna luka (otok Rarotonga). Izvorno naseljeni Polinežanima s otoka Tonge i Samoe; prvi Europljanin koji je dospio do Cookove otoka odn. Pukapuke bio je španj. pomorac Alvarado de Mendaña 1595. Neke otoke dotakli drugi španj., rus i franc. pomorci; većinu istražio J. Cook (1773, 1774. i 1777). Brit. posjed od 1888, novozelandski od 1901. Od 1965. samoupravni teritorij u slobodnoj udruzi s Novim Zelandom.